Kultura prosvjecenosti
Obicajeno misljenje da prosvjecenost ne polucuje uvijek svoje svrhe, cesto biva izrazena u svojoj nedorecenoj opcenosti. Kao takvo ono leti u svoj vakuum, od kud je i doslo. Kao pravilo, prosvjecenost sluzi svojoj namjeni, i cini jedan od glavnih stupova na kojima pociva dato drustveno uredjenje. U toku cjelokupne povijesti, prosvjecenost je, pored svojih sarolikih uloga, srecom radjalo i svoju izuzetnu stranu, jer je upravo na toj bio zasnivan onaj glavni znanstveni stup na kojem su sazdani svi napredni ideali, koji su usmjeravali civilizacijskog covjeka ka njegovom racionalnom progresu.
Dok je sablonizirana prosvjecenost, koja sluzi iskljucivo na odrzavanju jednog drustvenog uredjenja, kao zastitna ograda klasno interesnom copora vladajucih klasa nad podcinjenima, svojom pojavom sobom donosi i vlastitu „prosvjecenost“, koja nije, i ne moze vise biti na opcu korist cjelokunog drustva. Stoga se transformira u svoju brain washing suprotnost. Ciljem da se razmnozava masovna neupucenost, odnosno da se prosvjecenost kanalizira prema jednom etickom sluzanstvu, vjerskoj pokornosti, nacionalistickom kukavicliku, ideoloskom sljedbenistvu. Drugim rijecima, da se svjesno izmodelira jedna vrst intelektuanog zombija, kojom ce se kititi suvremena prosvjecenost kao ultimativno dostignuce civilne kulture suzdrzanosti,laise faire, agnostike, i dekadentnog komformizma. Spomenuta izuzeca, sjajno podcrtana ostavstinom Marxa i Nietzchea, koj su svoju znanstvenu analitiku povijesti gradili na temeljima staro grcke i rimske kulture, renesanse i prosvjetiteljstva, ponosito strse nad danasnjim covjekom u obliku jedinstvenog izazova za njegov daljnji razvoj. Cvateci u veoma kratkim povijesnim frakcijama, kao po nekom inatu, svojim su blijestilom rasvjetljavala sve moguce staze k predstojecem subjektivnom Covjeku.
„Izraz 'dobro obrazovani' podsjeca me na krajnje pronicljivu primjedbu Petera Medawara da je 'sirenje srednjoskolskog i fakultetskog obrazovanja pridonijelo nastanku velikog broja ljudi ,koji cesto imaju dobar razvijen smisao za kulturu i knjisku ucenost, ali to obrazovanje daleko premasuje njihove sposobnosti analitickog razmisljanja'. Nije li to sjajno receno? To je primjer pisanja od kojeg dobivam potrebu da istrcim na ulicu i podjelim ga s nekim- bilo s kime- jer je previse dobar da ga cuvam za sebe.“ R. Dawkins, str. 168, Naj veca predstava na zemlji
Post je objavljen 27.05.2012. u 12:05 sati.