Marketing
DIMI BURA
Ljudi na našem otoku žive s burom. Već su se navikli na nju, pa kako je dugo vremena nije bilo, počeli su i žaliti za njom, podnose je, trpe njenu podlost, premda ne razumiju kako nastaje, zašto uznemiruje more, stvara valove, rastjeruje oblake i priprema put hladnoći.
Olujne bure na Pagu već dugo nije bilo, ova posljednja bura koja je puhala od 12. do 15.svibnja, ostavila je pustoš i uništila sve što se uništiti moglo. Stekao sam utisak da sve što je bilo zeleno, je uništeno. Pažani se ne sjećaju kada je zadnji puta bura imala orkanske razmjere. Takva olujna bura izaziva pojavu na moru, gdje je more pokriveno bijelim dimom, zato u Pagu govorimo, "dimi bura". Ne treba naglašavati da se radi o "posolici". Posolica je pojava taloga morske soli na tlu i vegetaciji. Vrlo je štetna jer utječe na raslinje, nagriza tkivo biljke. Posebno štetno djeluje na osjetljive dijelove biljaka (list i cvijet).
Navikao sam da u ovom kasnom proljeću, oleandri u dvoru moje matere već budu puni cvijeta, puni mirisa i pčela. Nebih vjerovao u razmjere ove bure da se nisam uvjerio i zabilježio, jer se ovo mora doista zabilježiti. Ono malo vreman što sam prošetao gradom, nisam se mogao oteti dojmu, koja je šteta učinjena.
Svi paški portali donjeli su izvješća o buri i posljedicama koje su nastale. Paški most je bio otvoren samo za osobne automobile, tako da su i državni mediji izvještavali o vremenskim prilikama na otoku.
Usprkos svim nevoljama što ih katkada donosi, pažani nebi bili prepoznatljivi bez bure, koja je znak našeg podneblja. Vjerujem da se to neće dogoditi, bez obzira na to kakva će klima biti u budućnost, i koliko ćemo raditi da bismo joj se suprostavljali, raznim vjetroelektranama i drugim patvorinama. Prošlo ljeto sam kao Don Quijot htio prkositi vjetrenjačama, a ugledah prekrasne borove (Pinus silvestris), koji su prkoseći buri, savijeni do kamena. Štiteći buru, štitimo i brendove ovoga otoka, "paški sir" i "pašku janjetinu".
Antun Gustav Matoš u svojim zapisima koju se nazivaju "Refuli" zapisa:
"...Na 'jugu' puno janjića, bijelih valova, bijelih jagnjadi, a tjera ih zviždanje dalekog čobana. Bura nosi nad pučinom sive i bijele magle, bijele i sive slane mlazove kao kišu, pa ih baca preko lađa i obalnih cesta (...) Pade mrak i tek bura urliče i more se pjeni."
Bura nije od jučer, ni za jednokratnu uporabu, nego za sva vremena. Kakva je, takva je – naša je!
Post je objavljen 27.05.2012. u 11:25 sati.