Marketing
INTERVIEW: Gušti
Razgovarala: Anastazija Vržina
Foto: Urban Modic, Jani Ugrin, Anastazija Vržina
Iza naziva Gušti krije se nešto dijametralno suprotno što biste očekivali. Naziv koji bi prije odgovarao tamburaškom ili folklornom orkestru pripada međutim posve pop-rockerskoj orijentiranoj slovenskoj zvijezdi Mihi Guštinu Guštiju koji je oko istog imena okupio sjajne glazbenike, mladu hrvatsku pjevačicu Emu Gagro i - krenuo u osvajanje Hrvatske. Iako ovo nije prvo što Guštin radi u Hrvatskoj, njegova je naime glazba za seriju "Naša mala klinika". Gušti imaju svoj debi album pod etiketom Dancing Beara nazvan "Naša stvar" čiji je autor u cjelosti Guštin, a predstavili su ga, kako sam Miha kaže, zahtjevnoj hrvatskoj publici, u Malom Pogonu Tvornice Kulture u Zagrebu početkom veljače, kada sam i iskoristila priliku i popričala sa Emom i Mihom, koji inače priča na odličnom hrvatskom.
Prvi puta nastupate u Hrvatskoj, zar ne?
Guštin: Kao samostalni izvođač koji je okupio oko sebe bend, da. Ovo je prvi zvanični nastup s Guštima u Hrvatskoj. No ja sam preko dvadeset godina svirao u jednom od najjačih slovenskih rock bendova Big Foot Mama i sa njima sam jednom nastupao u Hrvatskoj na Joserovom festivalu u Puli.
Kada je to bilo?
Guštin: Uf, davno... 1997. ili 1998. No početkom ove godine sam nastupio u Purgeraju u Zagrebu s pjevačicom Polonom, s njom sam zajedno nastupao nekoliko godina poslije Big Foot Mame.
Kako si se odlučio na to da u svaki novi projekt uđeš s pjevačicama odnosno vokalom? Ti inače pjevaš ili ne?
Gušti: Ne, ja ne pjevam, ja samo sviram gitaru, samo sam skladatelj i motor svega (smijeh). Dakle moram negdje pronaći vokal.
Za hrvatsku pjevačicu si se odlučio zašto?
Gušti: Pjesme su pisane na hrvatskom, plan nam je prije svega hrvatska glazbena scena, a onda je izbor hrvatske pjevačice posve logičan.
Kako ste se vas dvoje uopće našli?
Ema: Upoznali smo se preko zajedničke prijateljice i bila sam pozvana na audiciju, Gušti su se kao bend već oformili, tražili su pjevačicu.
Dakle ti si original naša (smijeh)? Meni možeš prišapnuti, neću nikome reći.
Ema: Jesam jesam. (smijeh).
Šala mala, no pitam te to zato što u dvije pjesme, naročito u "Sjene" imaš vrlo mekani izgovor, karakterističan za Slovence koji govore ili pjevaju hrvatski.
Ema: Ne znam zaista, nisam to primjetila, ja sam s Malog Lošinja ali sam inače Hercegovka.
Gušti: To je zato što je cura sa otoka.
Kako si napravio audiciju ovdje? Da li ti je to bio problem? Sigurno si još iz vremena Big Foot Mame surađivao s hrvatskim glazbenicima?
Guštin: Prva ploča koju sam napravio nakon Big Foot Mame je bio projekt Dolce Vita 2002. na kojoj su gostovali razni gosti - pjevači, između ostalih Bajaga, Anđa Marić... tako da sam već tada imao iskustva s pisanjem na hrvatskom jeziku, i općenito imao kontakte po regiji. U jednom trenutku sam jednostavno htio napraviti taj korak više, ne samo sporadičnu suradnju. Moram priznati da mi je bilo krivo da u Hrvatskoj ljudi nemaju pojma što se dešava na slovenskoj glazbenoj sceni, ili možda je ignoriraju ne znam, pa sam jednostavno htio napraviti nešto baš ovdje. Meni je ta situacija malo čudna, ja sam uvijek slušao što se zbiva u Hrvatskoj i Srbiji, uvijek sam bio u toku. Audiciju neku pravu i nisam radio, upoznao sam Emu i stvar se zaokružila, rekao sam "to je to, sad može krenuti".
Jasno da će vam biti mnogo lakše da vas hrvatska publika prihvati kada ste neka pola:pola kombinacija, nije to "slovenski projekt"?
Guštin: Pa vjerujem da da. Iako, dobra muzika se radi bilo gdje i tu ne bi trebalo biti granica.
Čini se da je kod nas teško probiti tu neku branu - recimo Siddharta je velik slovenski rock bend, nastupali su kod nas nekoliko puta, koncerti su bilo solidno posjećeni, no definitivno to nije to, slovenski bendovi se ovdje baš ne uspiju probiti, naša je scena tu malo zatvorena.
Gušti: To je posve istina. Mogu ti reći da smo sada upali na mala vrata. Ova tri singla koja se vrte po hrvatskim radio stanicama ("Sjene", "Hoću-neću", "Igra") su vjerojatno uspjela sakupiti veliku emitiranost baš zato što se ne zna da je baza benda iz Slovenije. Naravno da hrvatski jezik i hrvatska pjevačica tu čine ključan moment.
Istina, no i naziv benda je lukav, to je posve hrvatska riječ. Iako je to tvoj nadimak - ali se fino poklopilo?
Gušti: Pa ne znam, nije lukavo. To je moj nadimak, ali i mi u Sloveniji koristimo riječ "gušti", no problem je što riječ "gušti" ima to neko "seljačko", plebiscitno značenje i za ovakvu muziku koju ja radim to je posve neodgovarajući naziv.
Kako to da si odlučio ovaj projekt nazvati Gušti a ne izabrati neko drugo ime?
Gušti: Iz jednostavnog razloga što ovaj projekt vodim i na području Slovenije, a tamo je ime Gušti brend, ime iza kojeg stoji neki renome, neka cijena, karijera od 20 godina. Da sam promijenio ime, sve bi to palo, krenulo bi od nule. To si jednostavno nisam mogao priuštiti, ja ipak živim od glazbe u Sloveniji. Nije bilo logično, ali nije sretan naziv, slažem se.
Ovaj projekt, bend Gušti planirao si dakle i za slovensko glazbeno tržište. A ostali dio regije?
Guštin: Ma ovo je projekt za onu "Od Triglava pa do Vardara" (smijeh).
Ema kako ti doživljavaš ovu suradnju, druženje s dečkima, kako se slažeš s njima?
Ema: Ja ovu suradnju doživljavam jako...dobro (smijeh). To je sve krenulo dosta pomalo, jedna vježba pa druga vježba, privikneš se, postalo mi je normalno da odem na probu u Sloveniju, pa onda neke svirke...
Dakle ti svaki put sa Lošinja potegneš u Sloveniju?
Ema: Ne, ne (smijeh)... ja živim u Zagrebu pet-šest godina, a hvalabogu do Ljubljane je blizu i to nije nikakav problem. Dosta smo se brzo privikli jedan na dugog, fino to funkcionira. Mislim, veže nas muzika, to je ključ svega.
Miha ovo sada što radiš je ipak svojevrstan okret u glazbi, alternativni dance-pop je ipak drugačija glazba od čistog rocka? Zbog čega si "okrenuo" žanr?
Guštin: Naprosto sam osjećao da sam dao sve u tom rock điru, nisam više mogo ništa novo napraviti, a nisam se htio ponavljati. A otkrio samu sebi tu neku femininu stranu, pisao sam tekstove na način da je to odgovaralo senzibilitetu žena i tako sam počeo surađivati sa pjevačicama. To me sada ispunjava, a tko zna što ću raditi za pet-šest godina.
Glazba koju vi radite je neki smjer koji nedostaje na hrvatskoj glazbenoj sceni. Ima klasičnih dancera Colonia, Karma itd. no ništa ovome slično. Ti si toga svjestan?
Gušti: Ja bi ovo nazvao avangardni, alt pop, pop koji nije samo za zabavu, koji ima u sebi nešto više - a to sam slično radio i sa Polonom u Sloveniji, i tamo je neka praznina koju smo odlično popunjavali. Ali nekad je toga bilo: Haustor, Film.. ali toga sada nema više, žao mi je radi toga.
Ema ovo ti je prvi profesionalni nastup, prvi pravi projekt? Gdje si bila do sada (smijeh)?
Ema: Ovo je do sada najozbiljniji projekt. Pjevala sam kao mala po festivalima, imala dva tri benda, sada pjevam u crkvenom zboru ... ali ovo je ona profesionalna, prava suradnja.
Kakvi su vam planovi? Album je vani, što sada?
Guštin: Što više svirati, nastupati, dogovaramo sada nastupe u Rijeci, možda Pula. Promovirati album. Uskoro izdajemo album i u Srbiji... uglavnom mislim da smo mi projekt koji spaja, a ne razdvaja.
Post je objavljen 09.04.2012. u 15:08 sati.