Probudili smo se u Ohridu. Pogled na veliku vodenu površinu. Kopno s druge strane jezera izgleda kao da su otoci. Ugođaj je kao da smo na moru.
Nakon doručka prvo šećemo još usnulim ohridskim ulicama. Netko je već stigao traktorom, spustio plug iza traktora i u baru ispija jutarnju kavicu. Vjerojatnije mastiku.
Mesar još spava. No radnja privlači pažnju i kad je zatvorena.
Stepenice, stepenice i stepenice. Konačno stižemo do Samuilove tvrđave. Čvrste zidine i prekrasan pogled na sve strane.
Zatim se spuštamo do antičkih iskopina na Plaošniku. Dominira potpuno obnovljeni manastir Sv. Klimenta.
Još spuštanja i stižemo do manastira Kaneo. Ponosno se uzdiže na samoj litici uz jezero.
Na kraju, već prilično gladni i umorni, razgledavamo stolnu crkvu sv. Sofije u centru Ohrida.
U samom mjestu proteže se šetnica duž obale jezera. Kažu da je ljeti tu velika gužva. Ručali smo makedonske delicije. Za predjelo "makalo". To je jako fini namaz od češnjaka. Nakon ručka šećemo ulicama i razgledavamo tipičnu ohridsku arhitekturu.
Malo po malo, stiže i večer. A za večeru specijalitet, ohridska jegulja. Mjesto i jezero su pod zaštitom Unescoa, pa je zabranjen ribolov, osim ograničene kvote izlova pastrva i jegulja. Međutim, pastrve i jegulje nude svi restorani u okolici. Jegulja je nešto najfinije što sam ikada jeo.
Idući dan putujemo u Sv. Naum. Vožnja čamcem po Crnom Drimu. Obići ćemo Kurbinovo i Herakleju, te noćiti u Bitoli.