„Samo ne pričaj o nama, još toga se bojim“, stih je poznate pjesme, a ja lovim lirsku metaforu koju ću zavezati za prepun Mjesec, da me odvede kao zalutalu zvijezdu u zabranjeni svijet iluzornih događaja nestvarne stvarnosti gdje živim i trajem.
''Samo mi ne pričaj o nama.'', šuti.
Obići ću noćne ulice, zaustaviti se ispod ulične svjetiljke, a sjena će zaplesati svoj nestvarni ples gorkog meda kojeg ispijam i odmah se zaboravljam i kažu, da se taj krug ponavlja u raznim amplitudama, kažu i znam da ne lažu, ali gorki med kojeg ispijam, zaveo je zalutalu zvijezdu i odnio je u zabranjeni svijet.
Potonula je u svoj bezdan kojem je ''uzvratila pogled'' i nestala bez riječi, "Samo mi ne pričaj o nama.'' , šuti, uskrsni u kišnom oblaku ponovljene zore, zatvori me u svoju šutnju i, molim te, šuti i budi tajanstveno more koje ni skitnica poput mene ne može razumjeti.
Noćas sam ti nemirisna, nečujna, bezbojna i zaustavljena u gorkom medu koji je gori glasnik smrti, nego sama smrt trenutka kad god pomislim na tebe.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.