Cijukanje nedozrelih maturanata u pratnji maškaranih skupina (čitaj Pjesma Eurovizije) i trčkaranje izgladnjele djevojčadi pred starim prdonjama, (čitaj - Izbori za Miss), u pravilu su mi daleko najdosadniji šoovi na TiViju. Izbjegavam ih u širokom luku još od vremena Emilije Kokić i Fani Čapalije. Ipak, s vremenom sam zaključio da nisam u pravu. Kao prvo, izopćen sam iz svih mogućih diskusija koje se u danima održavanja tih manifestacija zahuktaju ko sinjska Rera, a kao drugo - nije u redu da se držim tako visoko i da sudim o nečemu o čemu nemam pojma.
Kad sam čuo da se ovogodišnji Eurosong održava u srcu Europe, to jest u Azerbajdžanu, odlučio sam ipak pogledati o čemu se tu radi. Za Baku, glavni grad Azerba...(nepotrebno precrtati) kažu da je novi Dubai. Ne znam, nikad nisam bio u Dubaiu, a kamo li u Bakuu. Ali mi bolno ide na pimpić kurčenje tih novovijekih gradova prepunih arhitektonskih perverzija koji su takvi kakvi jesu samo zbog toga što leže na neiscrpnim naftnim poljima. Nafta vam materina! Zašto nisu izmislili motore s unutarnjim izgaranjem koji će za pogonsko gorivo koristiti recimo vapnenac iz Dinarida? Zamislite da mi naš kamen prodajemo po stopedeset dolara kilo? Ha! Šta bi onda i Baku i Dubai bili kontra Čvrljevu i Konjskome!?
No, vratimo se na Eurosong...
Koliko sam shvatio, to je nešto nalik na Speed date. U potrazi za idealnom ženkom za parenje 'odaš od stola do stola i imaš zadatak u tri minuta prezentirat sve svoje vrline. U te tri minute uključene su fraza A, fraza B, bit će naše obadvje i refren po mogućnosti. Ako mislite da je to lak zadatak, probajte i vi. Kuvanje, predigru i vrhunac. U tri minute? I onda sve to ponovite osamnajst puta tokom večeri! Ima da vam muda, pardon -jezik, otpadnu do poda...
Na Eurosongu se pjeva na dva jezika. Neki pjevaju na engleskom, a većina na našem. Raspad Jugoslavije sasvim je neočekivano donio veliko bogatstvo eurovizijskoj pjesmarici. Uz ratara i pastira u frulicu kad zasvira... E sad, kako bi osigurali dominaciju našeg jezika nad engleskim, potrebno je još više rastresti trusno balkansko tlo. Snjeguljice više nema, ali sedam patuljaka je tu. Uskoro bi ih moglo biti još više. Federacija BeHa, Republika Srpska, Sandžak, Zapadna Makedonija, Vojvodina, Dubrovačka republika, Mućka republika, Mučko đubre, Labinska republika, Poljička kneževina, pa čovječe imamo država-kandidata za preplavit čitavu Euraziju!
U skladu sa tim stremljenjima, sinoćnje natjecanje otvorili su srpski ministar Evrovizije Joksa i egzotična ljepotica Kaliopi from former jugoslav ripablik Masedonia. Iskreno, nisu me naročito impresionirali. Zatim je na pozornicu izašla Pocahontas koja je ovom prilikom pjevala za Niskozemsku. Od silnog perja, pola auditorija dobilo je akutnu alergiju. Nakon indijanke, nastupili su pirotehničari sa Malte s novim hitom "Posljednji krik Gozza".
Kad sam već pomislio da gore ne može, na scenu je nahrupila skupina kozaka koji su na tečnom bjeloruskom urlikali - Vi ar d hirous! Falio im je samo prezident Lukašenko da strava bude potpuna. Stvar su spasili karlovačko pivo i zvijezda majoneza.
Ukrajinka Gajtana sa gnjezdom tetrijeba na glavi i gučkom koji proizvodi buku od sto osamdeset decibela pozvala nas je na europsko prvenstvo u balunu. Pratili su je potomci Tarasa Buljbe u šarenim suknjicama. Gajtanina pjesma će se zasigurno pjevati u društvu nakon "Da te mogu pismom zvati" i "Nek ti kamen bude stina"...
Sofi Marinova iz Bugarske urešena činelama na ušesima, čeznula je za ljubavlju na čak dvanaest jezika. Ta žemska mora da je u teškoj krizi kad je došla u fazu "daj šta daš"...
Slovenka Eva bila je umnogome dostojanstvenija. Istina, nije bilo lako dokučiti koja od Slovenki pjeva a koja tek otvara usta ko riba. Najljepši dio nastupa bio je vjetar u kosi. Tako mlade, a već Slovenke...
Zatim smo gledali nastup jedne Nine, dva eunuha i tri konkubine. Tu mač bljutavo! Po mom skromnom mišljenju, trebalo je već nakon prvog poluvremena ubaciti u igru velikog, najvećeg, legendarnog Mišu Kovača... Samo nas nebo sastavit može.
Oduvijek sam bio slab na skandinavke. Ali ni Šveđanke više nisu ko šta su nekad bile. Kriza je, nema se ni za cipele. Svo vrijeme nastupa željno sam iščekivao da netko euforičnoj Loreen doda barem kućne papuče ili terluke, a ne da sirotica bosa skakuće okokuće.
Boje Gruzije branio je neki crveni fratar kojeg su već od prvih taktova zavodile kinky plesačice. Ne znam što se dogodilo ubogom fratru da usred refrena odbaci habit i osnuje modnu agenciju? Džugašvili je bio mila majka prema ovome...
Turci su bili puno bolji. Sinbad moreplovac brodi Mramornim morem bez sekstanta i kompasa, okružen rasplesanim dervišima. Dirljivo nadasve.
Za Estoniju je nastupio neki uredno počešljani mamin sin kojemu krojač nije uspio dovršiti odijelo za nastup. Premda nisam razumio ni riječi o čemu on to burgija, shvatio sam da uštogljenko ima gadnih ljubavnih problema. Momku je mozak ( a i još nešto) zavrtila lokalna kurva. Ajajajajaj! Ljubavni problemi nisu zajebancija!
Depresivnu atmosferu razbili su cockney-metalci iz Slovačke. Donijeli su neke ogromne kutije na binu i taman kad sam pomislio da će ih motornim pilama sasjeći u paramparčad, sjetio sam se da je moja Kate Slovakinja. A Kate je super cura. Nije Kate kriva zbog ovih... tamo njijovih, e...
Tamnokosi Norvežani predstavili su techno-trash, novi glazbeni izričaj popularan na Lofotskom otočju. Tamnokosi Norvežani? Nou vej! Sissel Kyerkjebo jedina naprijed, ostali stoj!
A onda je na scenu stupila ljupka Bosanka (i Hercegovka naravno), Maya Sar. Maya u avionu. Maya u zoološkom vrtu. Maya na selu. Maya za klavirom. Maya me ostavila bez riječi. Prekrašno nešto! Ko bombonjera!
Za kraj nam je ostao banket u Litvi. Litavac je mislio da je ljubav slijepa i počeo arlaukati na tu temu sve dok nije shvatio da oko glave ima vezanu štracu kanavacu. Ako je i od Litavaca - previše je!
Ovoliko spizd-dejta bilo je previše za moju krhku psihu. Nisam više imao snage za pratiti glasovanje.
Uvukao sam se u krpe. Širom otvorio prozor proljetnoj noći. Iz obližnjeg gustiša začula se pjesma jednog kosa. Skladna, tiha, nenametljiva. Altroke ona iz Bakua. N'bava'kua...
Post je objavljen 25.05.2012. u 09:15 sati.