Jučer sam probao nešto o panici, uf, teška tema, to je posao za psihologe, socijologe, povjesničare, pojma nemam, za vojsku mislioca, kako bi svijet izgledao kada bi znali kontrolirati afekt. Teška tema za jako puno ljudi obučenih da takve teme promišljaju. Nebrojeni su traktati ostali u birtaškim dimovima o raznoraznim temama i nisu svi bili možda najprecizniji ili najbolje elaborirani, ali su bili pokušaji da se neki individualni doživljaji prezentiraju najbrže i najglasnije moguće. Takve rasprave su nerijetko na rubu afekta, jer se neki argumenti preuveličavaju ili se pomalo i blefira da se na sugovornike ostavi određeni dojam. Mislim da bih ja u takvoj jednoj raspravi brzo ostao bez argumenata jer nisam baš neki blefer ili bih se uspaničio i u želji da objasnim nešto počeo argumente koristiti u krivom kontekstu, pa tako i ovo moje neko lamentiranje možda nije baš najbolje ugođeno ili kad gađam bit ne pogodim baš u metu, jer malo malo pa se dohvatim tema koje su malo delikatnije. Cijelo ovo vrijeme se tu nešto opravdavam i maštam o tome da sam tamo neki kul frajer, a zapravo sam možda najgori od svih paničara, jer, em se stalno bojim da ću biti krivo shvaćen, em sam stalno nešto gladan, ok, nisam uvijek gladan, ali kad dođe klopa na stol, uvijek se s guštom najedem, umjesto da kažem, sorry, ne mogu više. Mislim, eto, znam što je bit problema, ali nikako da krenem u rješavanje. Ne moram uvijek biti za stolom, mogu se baviti i nekim drugim stvarima, a zasjesti onda u nekim posebnim prilikama. Kul bi bilo istjerati neki svoj film ili je kul proći skroz sve izazove i biti normalan, pojma nemam, a svaki dan donosi nove izazove i nova pitanja. I nek donosi, to mi se sviđa, jer ne želim provesti život sjedeći pod nekom šljivom. Samo se nadam da ću svoje stavove i odgovore na postavljena pitanje s vremenom početi izgovarati s manje grča i straha da će izgledati drugačije no što jesu. Opet pretjerujem, ne postoji prava formula ni za što, samo se treba postaviti najbolje što znaš pa kako bude. Ima tih sto problema nekih, ali svi se s tim nekako valjda nose, nije bitno da li si lupio glupost, pa ostao živ ili preskočio neku čaroliju ispod peke, bitno je samo kako se postaviti. Kako se postaviti, that is the question, čuo sam da postoje neke pilule koje anuliraju osjećaj gladi, to moram probati, zanima me može li to na mene djelovati, jer kad vidim čarolije za stolom, gotovo je, sve se isključuje i sva energija se usmjerava samo na čula okusa i mirisa. A mora čovjek misliti na još sto stvari nekih drugih. Brrr, nedorečen mi je ovaj post sav neki, ali bar sam ga napisao......nikako da napišem nešto kako treba..
Post je objavljen 24.05.2012. u 23:47 sati.