Marketing
Početak ozbiljnijeg istraživanja
Nakon postavljanja nekoliko fotografija na rakovicki forum dobio sam dosta precizne odgovore od forumasa branka. Pored ostalog spomenuo jespomenicu škole Drežnik grad u kojoj je Puba Kosanović (to je moj pradjed) opisao naseljavanje Drežnika nakon zauzimanja od turaka. Slijedom te informacije nazvao sam školu u Rakovici u kojoj se čuva spomenica Drežnik grada i ljubaznošću tadašnjeg ravnatelja škole za nekoliko dana stigla je fotokopija iz spomenice. Tekst je bio slijedeći:
Po prilici prije tristo godina, pred naletom Turaka u Crnu goru, narod je bježao zbog njihovog nasilja i maltretiranja (o ćemu historija dovoljno govori, pa nije potrebno pisati), u različite krajeve naše sadašnje domovine. Tom prilikom je u ove krajeve došao neki Kosanović – pradjedšukundjeda Polde Kosanovića sada sa stanom u Drežniku – umirovljeni viši financijski inspektor a isto tako i predak starca Pube Kosanovića, prema čijem izlaganju to i pišem. Dakako, da je Drežnik sa bližom okolicom u to vrijeme bio pust, obrastao u šikaru, nenaseljen itd. S naše strane Korane Ličko Petrovo selo i dalje prema Lici, bila je tada granica turske spahijske vladavine. Austriji je bilo u interesu, da taj kraj nasele i da od stanovništva stvori sebi prvu zaštitnicu na toj granici od provale Turaka pa je povjerila taj zadatak – naseljavanja –tom Kosanoviću koji je bio navodno mjernik i kapetan po činu u austrijskoj vojsci. On je tada išao u Liku – okolicu Otočca – Brinja itd tu nagovarao ljude za naseljavanja u ćemu je uspio. Pošla je velika grupa ljudi naročito u sadašnje Brdine gdje im je on dijelio zemlju. Međutim se dogodila jedna tragedija. Bilo je to navodno jedne nedjelje, kada su skoro svi ljudi otišli u malu crkvicu, za koju se ne zna tko ju je gradio, ali vjerojatno ovi ljudi koji su došli; nosivši sobom vjerske običaje, na sadašnje tako zvano mjesto Crkvište, iznad sadašnjeg Drežničkog groblja. Vršeći svoj vjerski obred, iznenada su došli Turci, opkolili ih i sve poklali. Drežnik je opet postao pust i pred Kosanovićem je stajao novi, isto kao i prije, zadatak.
Ovoga puta on je uspio učiniti isto. Neke slične tragedije se kasnije nisu događale. Drežnik je iz godine u godinu imao sve više stanovnika. Sva stara prezimena: Kolići, Vukovići, Žanići itd, datiraju iz tog doba.
Kosanoviću je tada bilo dozvoljeno, kada je izvršio taj zadatak da i sam sebi uzme zemlje gdje želi i bilo mu je ponuđeno, da primi počasni naziv tadanjih vlastelina, što navodno nije htio primiti, osim što je uzeo – odmjerio zemlju od sadašnjih Brdina do Korane, koji dio još i danas njegovi nasljednici uživaju, dakako sa izmjenama koje su uslijedile kroz historiju.
Ovaj tekst koji je prepričao tadašnjem drežničkom učitelju godine 1954 moj pradjed Puba to jest Bogomir Kosanović odprilike je odgovarao onome što sam i ja slušao od svojeg djeda rudolfa. No sad je trebalo i potvrditi navode iz ove usmene povijesti. To je bio malo teži zadatak.
Prvo godina doseljavanja ne odgovara jer je Drežnik osvojen 1788 godine za vrijeme austrijsko - turskog rata i taj je dobitak potvrđen Svištovskim mirom. No možda je moj pradjed govorio da su Kosanovići došli iz Crne gore prije oko 300 godina to jest negdje oko 1690 što bi moglo odgovarati istini.
Daljnjim proučavanjem literature potvrdio sam podatak o turskom upadu koji je datiran 1809. godine za vrijeme austrijsko- francuskog rat. Na nagovor francuza preko konzula Davida u Travniku Turci napadaju Cetin i Drežnik i zauzimaju ga pri tome paleči i ubijajući zateklo stanovništvo. No već 1810 maršal Marmont pokreće napad na te zaposjednute krajeve i ponovno ih oslobađa. Da li je došlo do pokolja na mjestu "Crkvina" nije poznato no slična priča je i pričana za vrijeme Berislavić bana. No poznat je lokalitet i na tom mjestu ima ljudskih kostiju. No može biti da je bilo i groblje uz samu staru crkvu. Znači utvrdio sam priličnu povijesnu utemeljenost ove izjave jer se dogadjaji poklapaju sa pričom. Sad je ostalo pitanje kako pronači tog kapetana i da li je uopće bio kapetan austrijske vojske
Post je objavljen 23.05.2012. u 12:11 sati.