16.05.2012
Hotel Regent Esplanade, Mihanovićeva 1
‘’Baš me zanima što Nizozemci nude’’, veli Švrćo dok smo išli prema Le Bistrou i još jednom EU Gourmet Experienceu.
‘’Nadam se da nisu tulipani’’, odgovorim ja. U, kako smo se prevarili jer su upravo tulipani bili prvi posluženi na tanjuru, ali srećom, samo kao dekoracija. I to jako maštovita dekoracija kakvom se još nitko nije predstavio; dva tulipana vezana narančastom vrpcom i ukrašeni parom drvenih klompica čekali su tu srijedu svakog gladnog i znatiželjnog uzvanika. Ne znam što me je više veselilo; klompice, tulipani ili klopa koja nas je ugodno iznenadila. Nisu ni loši ti Nizozemci
Dok smo čekali predjelo, simpatična i jako draga konobarica ponudila nas je nekim aperitivom, a s obzirom da Nizozemci ne nude nikakvu vatrenu vodu konobarica se sjetila da sam zadnji put pila limoncello, pa mi je predložila isti što nisam odbila dok se Švrćo odlučio za El Jimador Blanco. Kad mu je konobarica donijela žesticu i limun, Švrćo je odbio agrum rekavši da mu neće trebati, na što je konobarica rekla:’’To je tekila, to se pije s limunom. Niste znali da je to tekila?’’, pa je Švrćo potvrdio i dodao da mu svejedno neće trebati limun jer on pije tekilu bez limuna. Koji gringos
Na to ga je konobarica iznenađeno pogledala i rekla:’’ Ozbiljno? Ja pak ne pijem ta bistra pića’’, pa je gospon šaljivdžija rekao da sva ta bistra pića nakon nekog vremena postanu mutna. I svi su se grohotom nasmijali, a ja sam potegla svoj limoncello koji se slobodno može služiti u većim čašama, dok mi tekila nije nešto. Nekako više naginjem slatkastim likerima, ali Švrći se dopala i ta bez soli/limuna kombinacija.
Limoncello
El Jimador Tequila
Kao hladno predjelo posluženi su nam:
hussar salata od kuhane teletine i krumpira i coleslaw - obje salate su bile osvježenje i iznenađenje za sebe. U prvoj smo uz teletinu i krumpir naletili na ciklu i jabuku, dok je coleslaw bio izvrsna kombinacija mrkve i majoneze. Inače nisam ljubitelj mrkve kao salate, ali izgleda da majoneza popravlja stvar
hussar salata i coleslaw
Inače coleslaw se najčešće sastoji od sirovog ribanog kupusa prelivenog vrhnjem i majonezom, a ponekad se može dodati ribana mrkva, jabuke, luk, radič....
Anglikaniziran naziv coleslaw potječe od nizozemske riječi koolsla što pak dolazi od skraćenice koolsalade tj. kupus salata. Izvorno potječe iz Irske i ovakva salata se pravila na kraju mjeseca od ostataka povrća i vrhnja.
Topla predjela bila su:
šparoge sa šunkom i jajima - super kombinacija jednostavnih namirnica iako ne znamo jel umak u kojem su plivali jaje i šparoga bio umak holandez ili neki drugi umak, a ako je holandez, onda nije bio dobro pripremljen jer se masnoća odvojila od jaja. To je big no, no kod pripreme umaka ili majoneze koji se prave s masnoćom. Bitna stvar je dobro miješati sve sastojke za umak, ali ne pretjerati s miješanjem i ne mijenjati smjer vrtnje, te postepeno dodavati masnoću ( ulje ili maslac ) inače postoji mogućnost da se masnoća odvoji od cijele kompozicije i ostane na površini umaka, što baš i nije lijepo za vidjeti jer imate osjećaj da je sve premasno. Takav smo osjećaj i mi imali dok smo jeli šparoge, no usprkos tome, jelo mi se jako svidjelo. Umakala sam kruh u umak i pobrstila sve iz zdjelice
Zapečena cvjetača bila je vrlo tjestasta tj kompaktna, tako da masterchef Švrćo prepostavlja da se zapečeni dio sastojao od žumanjaka i kuhanog vrhnja, a ne bechamel umaka s kojim se inače prave zapečena jela.
Okruglice od teletine i jaja bile su fine i hrskave.
Najveću dilemu večeri imali oko guste juhe od graška. Kad nam je konobar donio juhu rekao je da je to gusta juha od tikvica na što smo se Švrćo i ja znakovito pogledali jer je na meniju pisalo ‘’gusta juha od graška’’. I njupamo mi i njupamo i mirišimo juhu i tražimo bilo kakav dokaz postojanja graška u jusi kad ono ništa.
‘’Krumpir dominira, a da je juha od graška, bila bi puno zelenija. Ovo mora da je tikvica’’, veli Švrćo.
‘’Ja ništa ne osjetim, osim krumpira, ali ovi komadići mi se čine kao dijelovi brokule’’, odgovorim ja.
I jedemo mi i dalje i složimo se da ćemo ugnjaviti konobara da nam otkrije u kojem grmu leži zec i u sljedećem njegovom prolasku zaustavimo mi mladog konobara i zamolimo ga da nam kaže od čega je juha, na što je mladac obećao pitati glavne i odgovorne u kuhinji i par minuta kasnije vrati se on i kaže da je juha ipak od tikvica, a ne od graška kao što piše na meniju. Švrćo se na to skoro pa počeo busati o prsa, jer je bio u pravi. Kao i uvijek
Uz juhu od graška tj. tikvica bio nam je poslužen i kruh sa šampinjonima koji se izvrsno složio s juhom, ali dušu bi dao i sendvič
Nizozemci su poznati kao juholjupci tako da često jedu gustu juhu od graška u koju onda dodaju komadiće slanine, svinjske nožice, frankfurter kobasice i rezani celer. Nama je bila čist OK i ova kombinacija; juha od tikvica u kojoj je istinabog dominirao krumpir, ali je zato kruh bio pravo osvježenje. Na njega bi fino sjeo kakav komad sira, tipa edamer ili gouda, ali su ipak jaja bila temelj cijelog predjela. No, i to je bilo sasvim solidno.
Za glavno jelo imali smo boerenkool stamppot ili dimljene kobasice s povrćem. Boerenkool na nizozemskom znači kelj dok riječ stamppot označava tradicionalno nizozemsko jelo napravljeno od kombinacije slanine i pire krumpira s nekim zelenim povrćem tipa kelj, špinat, endivija i slično.
Kombinacija koju smo mi dobili nije bila ništa posebno, extra ili novo, bila je to zdravoseljačka krumpir-meso kombinacija.
Piletina s đumbirom i celerom vukla je na azijsku kombinaciju i meni se iznimno svidjelo, ipak sam ja uvijek i svugdje za sve kombinacije piletine.
Svinjetina u umaku od kadulje je, prema Švrćinom sudu trebala biti malo mekša, no meni je odgovarala takva kakva je bila, ali mi je bila malo žilava što ne volim.
piletina u prvom planu i svinjetina iza
Švrćo se naložio na ribu iako mu poširani losos nije otvorio nove horizonte jer je njemu losos najbolji pečen kratko na jakoj vatri da mu se zapeče kožica koju onda može slistiti skupa s ribljim mesom. Meni je pak losos bio izvrstan; mekan, ne preslan. Švrćo misli da je krema od vlasca u kojoj se kupao losos imala malo mascarponea, čist onako, za podizanje kombinacije
Prženi list u tempuri mi se jako svidio iako nismo sigurni radi li se doista o ribi listu jer, veli Švrćo da nije lako napraviti takav debeli file od tanke ribe list. No, možda je list bio neki ugojeni, nizozemski jer okusom ipak je odgovarao ovoj ribi.
Za desert su nam bili posluženi
nizozemska torta od višanja i lisnatog tijesta - vrlo fina kombinacija iako smo se oboje složili da ne volimo deserte s lisnatim jer uništimo cijeli desert, ako želimo odsjeći samo dio. Naime, lisnato tjesto je kompaktnije od biskvita i ne reže se lako vilicom, nego morate maknuti cijeli gornji dio da bi došli do kreme. Za kaznu smo uništili cijeli kolač
Palačinke punjene jabukama, bile su jednostavna, ali izvrsna kombinacija, jer su jabuke u palačinki bile tople tako da se sve topilo u ustima.
Poffertjes s jagodama i šlagom podsjetile su nas na male uštipke ili američke palačinke, što u biti i jesu, jer se tradicionalno prave od lijevanog tijesta i poslužuju se posute mljevenim šećerom, stroop (sirupom), slagroom (šlagom) ili aardbeien (jagodama) kako smo ih mi dobili.
Na kraju smo se složili da Nizozemci imaju za ponuditi puno više od tulipana i sira i ne bih se bunila da odemo na poffertjes u Niskozemsku, putevima Van Gogha
Post je objavljen 22.05.2012. u 21:37 sati.