Marketing
Grob
Dreznik grad bio je za mene mitsko mjesto. Mjesto iz prica mojega djede. Pomalo nestvarno, nedokucivo i daleko. Osim po pricama o mjestu nisam znao nista uopce nisam imao nikakvu sliku sto je to i gdje je taj Dreznik i tko su ti Kosanovici iz prica. Dok se moj djed jednog dana kasnih sezdesetih nije vratio s puta i donio fotografiju groba kojeg je sa svojim sestrama dao izgraditi za svoje roditelje. Ta fotografija prezivjelka je do danasnjih dana i na neki nacin bila jemotiv za istrazivanje predaka. Godine 1991. dreznik grad i cijelo to podrucje bili su pogođeni ratnim zbivanjima. Mnoštvo mrtvih, ranjenih prognanih iz cijelog tog područja do Slunja slijevale su se tih dana u slobodni dio Hrvatske. Svečenik Drežnički Josip Bogović preživio je tešku kalvariju zatočeništva i terora. No ja sam razmišljao o grobu i da li je ostao čitav ili je uništen. Možda sebično no taj grob je bio jedina poveznica mene i Drežnik grada. Nakon rata i smirenja negdje oko dvijetisućite ljetovali smo na moru kod Biograda i na povratku stali smo na Plitvicama. Nakon ručka nastavili smo put i kad sam kod Grabovca vidio tablu za Bihač i Drežnik grad nisam uopće dvojio da li da skrenem. Maglovite priče i nemirna mala djeca dozvolili su mi tek toliko da vidim obnovljenu crkvu i gostionu kod Hodaka. Sjeli smo u auto i produžili dalje za doma. Prošlo je još dosta godina i onda sam otkrio Rakovacki forum postavio neke fotografije. Nakon nekog vremena dobio sam odgovor od jednog Branka koji je dosta detaljno znao i o mojoj obitelji i o grobu i obradovao me je činjenicom da je grob ostao čitav.
Post je objavljen 21.05.2012. u 19:13 sati.