Kosa mi se diže na glavi - za dva tjedna počinje gradnja kanalizacije u naselju i sve ceste će biti prekopane. Na cesti koja vodi do nas iscrtane su oznake položaja revizijskih okana.
Prošle sezone smo zbog rekonstrukcije ulice u kojoj smo živjeli privremeno ostali bez kolnog pristupa, a to nas, izgleda, čeka i ove sezone. Cesta je širine jednog auta, na strmini bez mogućnosti za značajnije širenje, alternativnog puta nema i nije mi jasno kako ćemo funkcionirati. Na pitanje kuda će ići kolni pristup, pročelnica općine odgovara - bit će, bit će.
Kolektor će ići do škole, ali ne i još 70-ak metara do nas, jer priključenje jedne obiteljske kuće i par vikendica očito nije racionalna investicija. Ali priključak nas niti ne zanima.
Naime, zavirili smo u sabirnu jamu (nepropusna, trokomorna, oko 20 m3) da vidimo kojom je brzinom punimo. Iznenadilo nas je jedva 30-ak cm sadržaja na dnu prve komore. Propušta li? Pa smo zavirili u okno za vodu i vidjeli da smo u mjesec dana potrošili oko 1 m3 vode! Istina, ne boravimo puno doma, nego na terenu, često jedemo u gradu pa ne trošimo previše na kuhanje i pranje posuđa, imamo štedljive vodokotliće (3 / 4.5 l), ali tako malenu potrošnju nismo očekivali. Navikli smo na gradski obračun kojim se ukupna potrošnja dijeli s brojem prijavljenih stanara, po kojem smo plaćali 15-19 m3. Ušteda veseli, a ni ispumpavanje jame jednom u godinu-dvije ne bi trebalo biti ozbiljan trošak pa bi bilo suludo još jednom prekopati dvorište radi priključka i plaćati kojekakve mjesečne paušale, naknade, doprinose...
Post je objavljen 22.05.2012. u 22:01 sati.