Povijest kao laz, ili laz kao povijest
Kad bi ponovno pronikli iz zemaljske zbilje historicari, poput onih koje je dalo devetnaesto stoljece, koji bi dodatno obradili povijesnu epohu privatnog vlasnistva u novim uvjetima suvremenijih spoznaja teorijskih dostignuca tehnoloskog izobilja za sav ljudski rod, te smjelo podvrgli analitickoj anomaliji njen opci kulturoloski regres konstatnog i gotovo proporcionalno razilazeceg odnosa proizvodnih snaga sa posjednickom strukturom otudjenog im proizvoda. Te, kirurskim zahvatom odstranili njene kvrgave izrasline metastaznih kancerogenih tkiva, kako bi covjek konacno preuzeo u svoje iskljucivo vlasnistvo sva proizvodna sredstva, a ne samo rukovao njima u tudju korist. Time bi polucio i jedan objektivni zakljucak o svojoj svjesnoj opstojnosti, njene dotadasnje klasne kontradiktorne razvojne uzrocnosti i posljedica, kao i usmjerio svoje daljnje tokove zdravijim temeljima, koji ga konacno vode krajnjem cilju: od izrabljenog objekta, prema dostojanstvenom subjektivnom bicu, vladara svojom sudbinom, u uslovima potpunog upravljanja vlastitim proizvodnim sredstvima.
Ranije je ovdje bila rijec o Drzavi. Njenoj pojavi i ulozi kroz sva drustvena razdoblja klasnih podjela, na vlasnike drustvenih sredstava za proizvodnju i razvlastene mase, kao i inauguracije njenog konacnog nestanka, uslovljenog cjelovitim ukinucem privatnog vlasnistva. Drugim rijecima: pojava privatnog vlasnistva radja sobom nuznost drzavnickog ustrojstva, sazdanog na temeljima opceg nasilja jaceg nad slabijim, koje se odrazava putem njene armijske osvajacke i obrambene naravi, policijskih i sudbenih organa kao zastitnika otudjenog ploda od onih koji ga proizvode, te ne manje znacajne, sile „prosvjetnih“ spinova, koji rigaju laznu povijest iz svojh prodanih glava, poput zmajevske vatre, u svrhu opceg obmanjivanja neupucenih masa, neutralizirajuci tako njihov otpor, i trujuci njihove mozgove prevrtanjem povijesnih fakata spekulativnim interesima vladarskih politikanara, svjetske popadije i korporacijsko financijskih mocnika.
Kako to da je covjekov usud bilo moguce skrenuti prema njegovoj mogucoj nepovratnoj strovalji, i dovesti ga do njenog danasnjeg ruba ? Od civilizacijskog bica da ga se vrati, ne jedan korak u natrag, vec ravno u njegovu iskonsku eru kanibalizma, cija pojavnost potresuje nasu 21. stoljetnu svakodnevnicu, u obliku i mjeri jednog sveopceg nehaja?
Danasnji nedostajuci povjesnicari, kao da tjeraju nase spekulacije na mjesto njihovih upraznjenih znanstvenih fakata, i iznova vode nas sve do one prve kultivirane njive omedjeneog privatnog posjeda. Jer upravo je ono mjesto i onaj tren oznacio pocetak kraja jedne od najdulje povijesne ere, u kojoj je ondasnji covjek, kao plemensko suradjujuce bice, smjelo koracao prema svom buducem humanistickom cilju, sazdanog upravo na toj proizvodnoj suradnji opce nestasice, pa sve do svog tehnoloskog izobilja za sav ljudski rod.
Bio je to, drugim rijecima, jedan povijesni kraj, i pocetak nove ere jednim nakalemljenim stablom privatnog vlasnistva, koje ce sve do nasih dana radjati drustvene plodove na novim temeljima zvjerske konkurencije jaceg nad slabijim bicem. Njegova je daljnja povijest predana drzavnickom pisaru, da ju biljezi i promovira po zeljama, potrebama i diktatu novo pecenih manjinskih posjednika proizodnih sredstava, i koji vise ne pripadaju cjelikupnoj zajednici, te kao takvi, niti predstavljaju vise interese cjelokupnog drustva. Bit ce to povijest usmjerena interesima manjinskog uzurpatora, i na cijim temeljima se radja sav svjetski, klasni, ideoloski i vjerski olos, koji ce umjeti da obespravljene mase odrzva svojim notornim lazima u vjecnom dilirijumu podanistva.
Iz njegove materjalne oskudice, crpiti ce se njegova duhovna pokornost, potkradati njegove radne vrline, i pretvarati u herojskog ratnika na sticanju dobrobiti njegovom parazitskom uljezu.
Sve za uzvratno obecanje vjecno nebeskog blazenstva, u zamjenu za njegovo zemaljsko suzanstvo. Namjenjeno Bogu, Domovini i Lopovu.
Post je objavljen 21.05.2012. u 13:40 sati.