Vani je prelijepa zvjezdana noć, još uvijek ih ne raspoznajem, to je još jedna od onih stvari na 'to do' listi, naučiti raspoznavati bar dva tri zviježđa. Evo crko bi da nešto ne zakompliciram, kao da nije bila dovoljna konstatacija da je zvjezdana noć ok. A i dan je bio lijep, nedjeljni ručak, mmmmm, Homere sakrij se..nakon što sam malo duže spavao. Bio sam vani malo sinoć i opustio se malo, ono, vikend je. A bilo je lijepo malo izaći, mrdnuti se od ovog virtualnog svijeta u kojem živim zadnjih dana. Nekako sam skužio da mi je ovdje lakše se izražavati, pojma nemam. U stvarnosti uvijek imam osjećaj da su te moje riječi kao kamenje, kada izađu samo padnu dolje. Ono, neko kada govori riječi su kao leptirići koji veselo trepću ili kao neka lijepa melodija ili pojma nemam, a za sebe imam osjećaj da je sve što kažem krivo ili da davim bezveze, a iskreno ne želim nikoga daviti. Pa se onda ovdje fino logiram i onda živim nekako lakše, zapravo treba živjeti u stvarnosti i biti sigurniji, moram biti sigurniji jer ne mislim ništa loše. Ok, ne mogu ja suditi, ali po ovoj nekoj svojoj savjesti, mislim da ne mislim ništa loše. Aoj, kako to glupo zvuči. Eto sada ni ovdje ne mogu ništa suvislo više reći, ali nekada ovdje bude baš ok. Uostalom kao i u stvarnosti, samo što tu nema šankova.
Post je objavljen 20.05.2012. u 21:34 sati.