Kad osluškujem hod ptica u sebi
zaparu praznine
napuštene sjene
očajno umijeće laganja
okus ljubavi što stari
one što proklinju dan i visinu neba
one što mrze noć i poruku puti
i one koje prepoznajem dlanom,
kad sve to sakupim, nađem i zagrlim, kad se presavijem u pasu,
kad se pretvorim u školjku,
u dah
kad osluškujem hod ptica u sebi,
zle brodove koji su zarobili našu luku,
pomičem kazaljke na koži tvoje ruke
i starim.
Irena Vrkljan
Post je objavljen 20.05.2012. u 13:08 sati.