

U okusu čaja postoji suptilni čar što ga čini neodoljivim i sposobnim za
idealiziranje... On nema drskosti vina,samouvjerenosti kave ni afektirane
nedužnosti kakaoa
Kakuzo Okakura,"Knjiga o čaju",Zagreb,1989.
Jučer smo u Travnom (Novi Zagreb) u Međunarodnom centru za usluge u
kulturi (MCUK) u zajedničkoj organizaciji MCUK-a i Hrvatsko - japanskog
kulturnog i gospodarskog društva (HJKGD) imali sreću i zadovoljstvo prisustvovati i
sudjelovati u fascinatnoj tradicionalnoj japanskoj čajnoj ceremoniji.
Cijelo događanje vodili su supružnici Davor Margetić i Emi Murata Margetić-san.
Davor nas je u priču uveo slikom i riječju a Emi-san samom demonstracijom
čajne ceremonije.Emi-san slijedi nauk od starih tradicionalnih škola čaja u Japanu
koje sve vuku podrijetlo od Sen no Rikyu-a (1522-1591) najvećeg majstora među majstorima.Čovjeka koji je utvrdio mnoge standarde čajnog obreda i koji ga je na
neki način uobličio i udahnuo mu život.

gore,posljednji dogovori naših predavača i demonstratora prije samog početka

gore,Ceremoniju čaja uvodnom riječi otvorila je naša domaćica gosp. Snježana
Krnjak viša stručna suradnica za glazbenu,scensku i književnu djelatnost koja
je preuzela ulogu i dadilje

gore,predavač Davor Margetić

gore,glavne zvijezde večeri : )

gore & dolje,povijesni put razvoja čajne ceremonije u Japanu



gore,prikaz linija učitelja i škola Čajne ceremonije od Sen no Rikyua do danas

gore,neposredno prije samog početka demonstracije čajnog obreda

gore,priprema čaja za prvu gošću


gore,priprema čaja za drugu gošću



gore & dolje,priprema čaja za nove goste




gore & dolje,dio čajnog pribora koji koriste majstori čajne ceremonije



gore,Eldina,draga gošća iz Sarajeva i zaljubljenica u Japan u društvu
male princeze Ohime-sama


gore & dolje,priprema čaja i čajnih kolača za nove goste

gore & dolje,dok se poslužuje čaj poslužitelj i gosti razmjenjuju kratke već
utvrđene rečenice,te se gosti prije samog pijenja čaja dive samoj šalici (chawan)




gore,posluživanje čajnih kolačića koji su praktički od samog šećera da zaslade
pomalo gorak okus zelenog čaja

gore,ništa ne može proći bez najmanjih pomoćnika


gore,pozdrav prije samog odlaska
dolje,kratki isječak čajne ceremonije uz netipični žamor kojeg inače nema
za vrijeme čajnog obreda koji se odvija u tišini uz minimalnu izmjenu
riječi,žubor potočića u neposrednoj blizini,ključanje vode u čajnom kotliću i
šum vjetra koji dopire iz vrta...u tome trenutku ulazimo u područje Buddhe a
sve nečistoće i brige ovoga svijeta tope se poput snjegovića na suncu i
nestaju...
Na kraju htio bih se zahvaliti gosp. Snježani iz Međunarodnog centra za
usluge u kulturi i bračnom paru Murata-Margetić, Davoru i sensei Emi-san
što su nam omogućili da na nekoliko trenutaka doživimo ono što se ne
može izreći riječima... jer kaže se "tao o kojemu se može govoriti nije
istinski tao"...ponizno sagibljem glavu...domo arigato gozaimashita...

Post je objavljen 20.05.2012. u 13:40 sati.