Pregled posta

Pakleni povratak Ede Maajke na scenu

Nakon, čini mi se godine dana dugog izbivanja (i duplo više ako ne računamo Edin nastup s bendom prije cca. godinu dana), sinoć je zagrebački Aquarius Club ugostio jednog i neponovljivog Edu Maajku. Koncert je ujedno promovirao novi, po meni, izvrstan album „Štrajk mozga“ koji sasvim sigurno ide uz bok prošlogodišnjim albumima Dječaka i Generala Wooa, uz tu razliku što Edin donosi neku skuliranu zrelost autora naspram svježine i oštrine novi(ji)h. Spominjajući Wooa, on je usput budi rečeno, također sinoć bio u Aquariusu.



Iako zakazan za oko 22.30, početak nastupa se poprilično otegao čak sat vremena kasnije, s potpuno razumljivim razlogom: publike je bilo poprilično malo. Zašto je u 23.30 sati najednom club postao vrlo fino popunjen, ostat će enigma, ne samo meni – no na kraju i nije bitno. Naime, Edo je rekao: „više vas je večeras nego na mom posljednjem koncertu“ ili se barem njemu tako činilo. Kako bilo, Edo je, bilo je to jasno kao bijeli dan, bio itekako gladan nastupa, a ni publika nije bila u drugačijem raspoloženju. Od prve stvari, s novog albuma sjajne „Panike“ odmah smo znali kakva će večer biti. Krenulo je žestoko, angažirano, Edo i Frenkie, rapping mu „pajdo“ i treći u ekipi DJ Soul bili su totalno raspoloženi, nije moglo bit' loše da se ubiješ. Sve da i nove stvari nisu odlične, a jesu – pokazalo se to i na prijemu „Soma tebi, soma njemu“ i „Imaš li ti šta para?“ - nastup bi bio odličan. U goste su mu došli i Kandžija i Marchello, tako da tko sinoć nije bio, neka mu je krivo.



Interesantno, ali ne nerazumljivo i previše čudno: cijelo vrijeme Edinog nastupa motalo mi se po glavi jedno: TBF su veliki i bitan bend ali se, pogotovo ne sa svojim posljednjim „estradno zabavnim i popističkim“ „Pistaccio Metallic“ albumom koji je totalno nelogično i bezveze osvojio ovogodišnjeg Porina za klupsku glazbu – ne može mjeriti s OVIM klupskim beatovima, točnije s Maajkom i njegovom srčanošču i iskrenošću. OK, Edo nije bio u konkuenciji za Porina ali su zato bili Dječaci i Woo. No ostavit ću se lamentiranja oko Porina za tekst o Porinu. Vratimo se mi na Edin nastup. Edo se vrlo i iskreno zahvaljivao (onako baš bosanski otvoreno) publici koja je došla, činio nam se sretan što je tu (jasno) i uživao je nema sumnje. Uz to je vidio i hrpu poznatih lica koja već dugo nije, pa je tako svako malo u pauzama nekog iz publike pozdravio što je još posebno pridonjelo prisnoj i veseloj atmosferi u klubu.




Jednosatni je regularni dio u paklenom tempu završio s, a s kojom bi nego „No sikiriki“, a onda je trebao sići i vratiti se kao na bis. Što nije učinio objasnivši da mu se ne da, iako kao „to treba napraviti da se zna da je bis i da ga publika mora malo zazivati“, ali je bilo očito da bi Edo najradije prespavao na bini sinoć. Da ima (itko) snage ovakvo pakleno repanje odraditi više nego sat-dva, vjerujem da se Edo ne bi dao s pozornice satima, iako je imao u ruksaku koji je donio na pozornicu nekoliko flaša (valjda) vode i majici za presvlačenje.

Paklena klupska večer s potvrdom da možda Maajka ima paklenu i opaku konkurenciju na ovim prostorima, ali je još uvijek prvi. Barem što se mene tiče.







Post je objavljen 14.05.2012. u 05:18 sati.