Evo i mene, slobodna, nemam ništa više za učiti, ne moram ići nigdje...još samo diplomski rad za napisati, a to ne moram još neko vrijeme. Iako sam dugo čekala da mi napokon prođu ispiti, da ne razmišljam stalno koliko koji dan moram proći stranica...moram priznati da baš i nije kako sam očekivala.
Prva 2 dana slobode su brzo prošla, zapravo sam ih provela u dopisivanju s ljudima preko Interneta. Danas sam radila ono što stalno govorim da ću napraviti, gledala sam filmove i serije cijeli dan. Čini se jadno, ali ja sam eto takva, uživam u tome i napokon je došlo vrijeme da nadoknadim sve što nisam mogla prije gledati.
I tako mi je prošao cijeli dan i nisam zadovoljna. Ne osjećam se baš sretno, niti puna energije, odmorna...čini se kao da što više vremena provedem na krevetu, to manje imam snage za sve ostalo. Nisam to očekivala. Moram naći neku mjeru, ograničiti te "aktivnosti" i uvesti izlaske, vježbanje...inače ću propasti.
U nekoj čudnoj fazi sam. S jedne strane mi je drago što sam gotova s učenjem i ispitima, dok s druge strane...prestajem biti student. Neću više sjediti na predavanjima, jesti u menzi, neću više nikad vidjeti ljude s kojima sam čak postala dobra (ali ne toliko dobra da bi se nalazili izvan faksa). Trebala bi postati jedna od zaposlenih ljudi koji se rano dižu i popodne se vraćaju kući s posla.
Zapravo bi trebala biti sretna jer trenutno mogu raditi što hoću. Nemam posao, nemam nikakve posebne obveze, ali naravno, ja se opet prepuštam crnim mislima koje su uvijek tu negdje i uhvate me i sve upropaste. Ne znam zašto sam takva, uvijek gledam negativnu stranu u svemu i tako mi prolazi vrijeme...
Ovaj post nema baš smisla, tako da neću duljiti. Za slučaj da netko ovo pročita, neka slobodno da prijedlog, kako ispuniti dane. Korisno...
Post je objavljen 19.05.2012. u 22:48 sati.