~ Tvrđave se ne ruše lako, ovdje se u temelju samo jedan kamen pomakao i sve se srušilo; ostala je samo pustoš, uspomena da je nekad nešto bilo.... A, i ta uspomena je kratkovjeka, vrlo brzo će zarasti u travu zaboravku.... Pa me ispunio nemir, težak, neopipljiv, a stvaran, nemir od onog što je bilo, od onoga što jeste ili onoga što će biti.... Bolje je, ako je od onog što je bilo, već je prihvaćeno, obrađeno, prerađeno u mozgu, u duši, i ako boli, boli malo.... Ili od ovoga što jeste, jer je očekivano, naznačeno, slućeno.... Samo da nije od onoga što će biti.... ~
Post je objavljen 19.05.2012. u 19:30 sati.