Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/umbra

Marketing

Pisati o dokolici i nekom svom slobodnom vremenu je lako, ali o onom ozbiljnijem dijelu dana je malo teže iako bi i jedno i drugo trebalo biti isto. To kada se čovjek dohvati tih nekih ozbiljnijih tema onda se uvijek pitaš da li je to ok, da li je to opravdano i svašta. Možda je malo nefer ili nekorektno bilo govoriti ružno o političkoj stranci koja je izgubila vlast i sada kao slobodno mogu iznijeti svoje viđenje onoga što su radili i kako su živjeli. Ali trebao bih to pravo imati i da nisu izgubili, jedino što sam glasniji možda trebao biti prije petnaest godina, ali to je odgovornost koju dijelimo svi kao društvo, valjda. Ovisi kako se gleda, jer ako se ta odgovornost podijeli na pojedince, onda je puno veća, jer puno je lakše sakriti se iza mase i reći zajedno smo šutili i puštali sve to da se događa. Možda smo svi zajedno i učili kako se živi u nekom slobodnom sustavu, na tržištu kapitala i općenito kako se upravlja s onim što imamo. Ali ostaje činjenica da su oni koji su upravljali u slobodnom sustavu za vrlo mali broj godina stekli daleko puno više nego oni koji su upravljali u onom sustavu koji nije bio slobodan. Ali po načelu podobnosti, koje više nije bilo toliko aktualno ni u onom neslobodnom sustavu, dapače, pred sam kraj taj sustav je bio poprilično civiliziran, za razliku od hajdučije koja se demokratskim promjenama oslobodila, kao da su se novokomponirani drugovi još više okuražili i još slobodnije uzimali u ime partijskih zasluga. To je sada stalo, možda na vrijeme, a možda ćemo se urušiti sami od sebe jer nećemo moći platiti tu njihovu pljačku, za koju smo djelomično sami krivi, jer, eto, živjeli smo u slobodnom društvu, pa zašto bi im branili da rade što hoće.....okvire te brutalne otimačine ne mogu shvatiti na nekoj državnoj razini, jer su ti iznosi preveliki da bih ih uopće mogao pojmiti, ali tu u mom nekom mikrosvemiru je moguće da se nešto slično dogodilo. Obzirom da postoji određena sumnja, sumnja, ponavljam, nitko nije optužen za bilo što, mogla bi moja građanska dužnost da pitam što se dogodilo, ako već neću pitati iz razloga što ću to morati plaćati jednog dana ako bude potrebno nešto plaćati. Spreman sam za svoje pogreške odgovarati ako se utvrde, kako da kažem, da ne bi bilo da sam ja tu sad nešto pametniji od nekog drugog. Zapravo je ružno sve ovo što sam napisao i vulgarno na neki način, jer umjesto da se bavim nekim ljepšim stvarima, ja tu razmišljam o prljavštini i ružnoćama. I to mi je baš jadno i nisam uopće dobre volje zbog toga. Ne znam kako da to sve skupa popravim. Glupi neki pravednik. Vječito u nekom raskoraku, te bi bio neki tamo veseli debeljko, te bi bio neki tamo vitak ozbiljan čovjek koji gleda svoja posla, a između malo malo pa upadnem u ovaj neki demokratski mrak. Bljak. Nije cilj nikoga unesrećiti ili nešto, ali ako ću biti paziti kako živim (ako uopće ima nečega takvoga u meni, možda si samo umišljam da pazim na to kako živim), zašto bi onda mirno gledao kako druge baš boli ona stvar i rade kako im drago. Ne mora to biti samo nekakva građanska svijest. Nisam ni ja svetac, kako da kažem, ali ipak imam bar nekakav osjećaj srama. Seljačina.



Post je objavljen 18.05.2012. u 05:44 sati.