Mrtva sam! Umorna, psihički.
Danas smo krenuli dosta rano ujutro za Zagreb, bilo je oko pol 8h. Čekali smo na red do pol 13h, a bili smo treći po redu i došli doma v 15h. No hvala Bogu isplatilo se.
Više ne moramo dolaziti kod prof. nego samo endokrinologu na kontrole. Ljepo me pohvalio, vidi da se dobro brinem za djete, da mu ne fali ništa. Vidi da sam se ufurala u taj Diabetis insipidus i da je uglavnom to TO. Veli vidimo se po potrebi.
A i ne sam to, išli su mi na ruku. Nismo išli prošli mjesec kod endokrinologa jer me Varaždinska bolnica zeznula s vađenjem krvi. Nisam ni u snu pomislila da se to treba naručivat. Nazvala sam Nuklearnu u VŽ dva tjedna prije odlaska endokrinologu i vele mi : Gospođo pa na red se čeka mjesec i pol do dva mjeseca. Ostala sam BEZEK!!
I kaj, nismo išli. Nebrem odgodit endokrinologa jer se niti F ne javlja na telefon pa sam čekala do danas kaj sam došla tam osobno i dobila termin.
Djetetu su sad v Zg. izvadili krv da se više ne hebem s Varaždinom i njihovim procedurama. Aj fala Bogu velim!
I kad konačno pomislim taman mi malo sunca zasjalo nad glavom, kad ono dojdem doma i hitilo me na rit, mislim da nebum došla jedno vrijeme k sebi.
Došla gospoda s plinare. Al dobro, imam 2 stafforda pa ih nisu pustili nutra :D
al uglavnom iz kulture sam nazvala i sve riješila.. sam kaj mi sad žal tih para njima lopovima dati i zapravo to sam odgađala svo ovo vrijeme sve do sad dok vrag nije došel po svoje!! ....al ajd, svako zlo za neko dobro.
ionak prelazim na drva i bar ih skinem sa vrata više!! :)))
Post je objavljen 17.05.2012. u 17:14 sati.