Oči otvorene, prošla je ponoć, ništa čudno, vrijeme je za ustajanje. Kog vraga se sam sebi čudim kada sam legao u vrijeme kada normalni ljudi idu sa posla. Kaos i dalje vlada u stanu, a od hrane nema ni usrane paštete. Jedino mi preostaje naći otvoren dućan 0-24, prošao sam pola grada do jebene rupe od dućana. Napunio sam vrećice, potrpao u gepek i klošaru udijelio 10 kuna. Obožavam slušati privatne priče noćnih prosjaka i klošara koji imaju životne tragedije. Još više obožavam izjave kako će mi bog dati zdravlja i 10 ljubavnica. Vraćam se doma, da bi shvatio kako me zavaljala blagajnica i da me zakinula za pljuge. Jebem li te živote bez nikotina. Nigdje usput nemam pumpe koja radi cijelu noć, ah, sada opet tražim neki otvoreni 0-24 kiosk.
Popio sam litru jogurta i pojeo nekakav usrani sendvič, valjda ću preživjeti do jutra. Uzeo sam mobitel u ruke i shvatio kako mi je netko popalio bateriju. Barem je bio ljubazan i vratio poklopac. Morat ću odjebat ekipu i dovođenje nepoznatih ljudi. Možda je to i bila treba od jučer koja se sama pokupila...
Post je objavljen 17.05.2012. u 00:43 sati.