Marketing
I miss you, miss you so bad. I won't forget you, you know that I can't.
Već se otprilike mjesec dana pokušavam natjerati da prestanem misliti o svemu što je bilo prošle godine.. Mislim na jedno prijateljstvo, za koje mi se čini da je bilo tako davno da ga se više ni ne sjećam, čak nekad imam osjećaj da nije ni postojalo... Boli me. Odlučila sam prijeći preko toga da više nismo prijateljice, ali svejedno me boli. Uvijek smo bile zajedno, zajedno se smijale, pričale gluposti, pričale o dečkima, boravak u školi mi je bio ljepši... Da, žao mi je.. žao mi je jer MI više ne postojimo... žao mi je jer se ponekad pitam je li ikad postojalo to, MI... ponekad mi u školi dođe da zaplačem jer nismo zajedno. Jer se dogodilo nešto i želim to podijeliti s tobom, a ne mogu. Jer više ne razgovaramo.
Jednu stvar mi reci... kako si tako brzo preboljela to? Jer ja ne mogu. Iako se tjeram da ne mislim o tome, ne mogu si pomoći. A sve što želim je zaboraviti. Ti očito znaš kako uspjeti u tome, pa... pomozi mi onda!
Bez obzira na sve, uvijek ću te voljeti. <3
Ona mi je bila jedna od najboljih frendica. Njoj sam sve govorila, a ponekad je bila jedina osoba kojoj sam neke stvari mogla reći jer ih je jedina shvaćala. A danas imam osjećaj kao da se nikad nismo ni poznavale. I, koliko god ja glumila da sam dobro, nisam. Još uvijek boli rana. Kad je netko spomene, kad je vidim. I čak i kad pokušam reći nešto loše o njoj, zaboli me još više. I imam osjećaj da rana nikad neće zacijeliti...
Post je objavljen 16.05.2012. u 21:38 sati.