Marketing
Moj djed 3
Nakon početka drugog svjetskog rata i napada od 6.04.1941 tvornica Mira prestaje s radom i djed se ponovno seli u Borovo u tvornicu koja je tada vjerojatno bila državna. U bBorovu radi do 1961 kada odlazi u mirovinu. Moja majka u Borovu upoznaje mojeg oca i oni se vjenčaju u Borovu i sele u Vinkovce. U vinkovcima sam ja rodjen u lipnju 1961. godine. Nakon 4 godine braka moji se roditelji rastaju i nekako u to vrijeme moji djed i baka sele se takodjer u Vinkovce zamjenom stanova. Od 1967. godine Majka i ja te djed i baka živimo u istoj zgradi vrata nasuprot vratima. Tako je moj djed preuzeo očinsku figuru u mom životu. On je bio prilično tvrd i tvrdoglav uvjeren u svoje bez i malo želje da odstupi pa makar mu se stoput dokazalo da nije u pravu. No moj dje je bio vrhunski obućar i u Vinkovcima je radio dodatno kod jednog privatnika. Svake subote dok bi donio tjednu plaću i ja klinac znao sam dobiti nešto djeparca. No moj djed je pričao i puno priča iz svog kraja. Priča o obitelji Kosanovic koji su bili jako značajni u Drežnik gradu.Priče su bile anegdotalne da bi se sa smijehom prevazišao teški i ponekad tragični slijed događaja. O nekim stvarima se samo spominjalo no nije se puno pričalo i to su uglavnom događaji iz drugogo svjetskog rata. Tako sam u slici o obitelji Kosanović koju sam stvorio imao predstavu o važnosti mojih predaka i značajnoj povijesti obitelji. U ono vrijeme dokumenti su uglavnom bili nedostupni i bilo je velikih problema sa uspoređivanjem priča s dokumentima i verifikacijom usmenih pripovjesti u povijesnim izvorima. Tako je sve to za mene predstavljalo više bajku nego stvarnost.
Poslije su me životni putevi odnijeli na razne strane i sve je bilo prilično potisnuto.
S ovim dijelom završio bih s pričom o mom djedu Rudolfu Kosanoviću rođenom u Drežnik gradu 1902 godine i umrlom u Vinkovcima 1979. godine.
Post je objavljen 16.05.2012. u 09:41 sati.