Uskok, uskok, uskok, uskok, zabavlja me misao da neki baja tamo sada žvače sendvič, pa se ustaje i ljuto se približava ekranu i usput mi psuje sve po spisku 'eno ga opet onaj kreten, sad opet neću imat mira cijelu večer', a zvučni signal se oglasi svaki put kad napišem uskok, opa.... ali to izgleda ništa ne znači. Sad ne mogu da ne probam sa Karamarko npr. ups, eno mu se upalio alarm, a on se zagrcnio, sad će i izvješće morat pisati....Jaca, server se počeo grijati, Milinović, eno se server zadimio...a onaj je sendvič ostavio sa strane, sad više nema ni sendviča, ni spavanja, evo telefon već zvoni, koji je taj, čiji je, gdje je i tako će biti cijelu noć....u stožerima veselo, ništa ne prepuštaju slučaju......malo sam neozbiljno počeo pisati o jako ozbiljnim temama, ali ne zna čovjek više kako bi se postavio. Ja sam spreman svoje pogreške, ako ih imam, a to ipak mora netko reći, platiti, blesan. Za razliku od gore navedene ekipe, mislim, valjda su i sami shvatili što su ostavili iza sebe i sada, umjesto da negdje na miru sjede i budu sretni što nisu u zatvoru, oni se kolju za vodstvo u stranci koja je sve samo ne stranka, ono, propast živa. Kažu za njih da su mafija, ma kakva mafija, mafija ne propada. A ovi obećavaju povratak u borbu za vlast. Ne znam što da kažem, to su odlike pravih fajtera, stvarno, nema tu skrupula ni morala ni ničeg. Ali i oni se nečeg boje, zato se Ivo vratija, jer ljepše je biti kod kuće u zatvoru s parama, nego negdje vani na slobodi, daleko od kuće sa svim tim parama, vrlo brzo bi postao cura nekom pravom mafijašu, koji nije gramziv nego gazi sve oko sebe jer tako mora, jer su takvi svi oko njega. A mi smo ove naše nazovi političare pustili da rade što hoće i ta obijest se spustila do najnižih razina, do onog jadnika koji se prodao za kapu i sto kuna. Opet sam u politici, ali ovaj put u nekakvoj mikropolitici i nisam baš zadovoljan kako sam pisao o tome zadnjih dana, jer zadnjih dana stalno slušam te neke rekla kazala scenarije i kužim da rješenje nije u tome nego u nekom sustavnom pristupu stvarima. Na prvom satu 'politike i gospodarstva' kada nas je gospođa profesor pitala što je politika izvalio sam da sam čuo neku staru izrečicu o politici koja nije bila baš za školske klupe. Dobro je, nisam bio istjeran sa sata, ali to je taj neki stav koji imam i nije lako biti na odmaku od svega toga. Raditi sam počeo u poduzeću u kojem si bez iskaznice izvjesne stranke bio kao golać, nisam to ni shvaćao ispočetka, jer je tu bilo i kojekakvih klanova i svašta nešto što se može dogoditi u velikom poduzeću. I tko zna kako bih završio da se nije dogodio netko tko mi je dao smisao, stavio me u funkciju. Pretjerao sam, nije bilo uopće neke presije, ali osjećalo se koja je dominantna politička snaga. Obzirom da nisam neki političan i da više volim u ljudima gledati ljude, nego iskaznice, nekako sam se počeo uklapati u život sredine u kojoj sam živio. Ok, nisam skrivao što mislim i nisam se trpao gdje mi nije mjesto. A onda se u firmi dogodila skupina menadžera, ne znam koliko su bili potrebni, ali došli su kao junaci. Doveo ih je sadašnji direktor. Sve navodi na to da je ok frajer, čim je došao povukao je nekoliko zanimljivih poteza, poradio na informatizaciji i tako sve nešto, a njegov životni put bio je genijalan, sa svojim dotadašnjim iskustvom bio je kao nacrtan za mjesto na koje je došao. Ubrzo je doveo svoju ekipu, kada gledaš to iz vojničkih redova, to je super izgledalo, ono, doveo je svoj tim, uigranu ekipu i baš mi je to izgledalo dobro nekako. I dobro je išlo, posla je bilo i sve to skupa. Nije mi bilo baš jasno zašto je prethodnog direktora zamijenio, ali kao i svi, nisam o tome puno mislio, jer svi smo nešto radili i bilo je dobro. Promet je rastao i sve to skupa. Da bi prošlu godinu završili u dubiozi. Wtf. Kako to obično biva, vijest se pročuje i ljudi počnu propitkivati, odgovaraš pristojno i pokušavaš objasniti logično to što se događa, ponekad iziritiran procijediš nešto onako bezveze. Ali glavna tvrdnja je bila da je netko pokro neke pare i još uvijek mi je teško povjerovati u tako nešto. Što bi takvom čovjeku trebalo tako nešto ?! Onda mi je palo na pamet da je možda dobio partijski zadatak da isiše tu paru koja je možda otišla u neku kampanju ili tako nešto. Štaš, politika je to, nije on kriv.....e sada, pitanje je čije su to pare, ako se to uopće dogodilo, jer sada ja malo fantaziram. Možda su se ljudi osjetili toliko sigurni pa su se malo zaigrali, na kraju krajeva, pa sve te poslove su oni dogovorili i zašto se ne bi malo nagradili, ali opet se postavlja pitanje čije su to pare ? Ne znam, mogu sada lupati razne scenarije, ali ostaje činjenica da smo mi kao firma dioničko društvo i da je svaki luksuz eventualno moguć ako se dioničari slože. Najvjerojatnije ne bi nitko ništa ni pitao da nije ova kriza zakucala na vrata, a poslije krize na vrata su počeli kucati vjerovnici, obilaziti gradilišta i gledati strojeve. Čovjek koji vodi strojare je prvi reagirao sa zahtjevom da se strojevi ne prodaju i poslije se počela događati udruga malih dioničara, koja je prikupila već dosta članova, a danas sam čuo da se osniva još jedna udruga sa istim ciljem. I eto opet politike, polarizacije i svih onih radosti koje takav život nosi. Mrzim se izjašnjavati i birati strane, jer mislim da je to gubljenje vremena, pogotvo zato jer svi imaju neki, otprilike isti, cilj, a ne želim da me vodi neka glupava ambicija. E sad, kakav ej to čovjek ako nije ambiciozan, rijetki su oni koji su dovljno stručni da si mogu priuštiti luksuz neutralnosti. Ostali su svi u nekakvoj borbi za opstanak, pa tako i ja koji tu blesam po ovom blogu i razmišljam o tome da link ovog posta pošaljem svima u firmi da znaju da sam tu nešto govorio, ne želim muljati niti nekog opanjkavati, ali činjenica je da se nešto događa. Stranu sam već odabrao, jer ne mogu biti na strani onih na koje se sumnja, 'ajd što se sumnja, nego nitko nije ni pokušao tu sumnju otkloniti. Tu sumnju sam, blesan, otklanjao nekakvim logičnim pogledom na sve, dok nisam jednom ispao sam sebi smiješan, zapravo ne smiješan, nego kao da sam u talu s njima, ukoliko su te sumnje opravdane. Kakva glupost, da nisu i uskoci možda isto u nekom talu ?
Sada osnivaju novu udrugu, imali su već udrugu koja nije ničem služila, ništa mi nije jasno što se događa, što će im nova udruga ?
Sada sam malo mirniji, izbacio sam ono što me muči već danima i baš bih mogao otić pojesti nešto za večeru, ali već treći dan ne večeram, pa ću to zadovoljstvo zamijeniti s nekim štivom npr.
Post je objavljen 15.05.2012. u 21:00 sati.