Pregled posta

Izlet u Beta pakao: Poliamorija

Negdje u posljednjih par desetljeća, racionalizacija je odabrala neobičan tijek: u pokušaju normalizacije novih, eksplozivnih navika i običaja, počela je koristiti tone latinskih riječi kako bi te iste običaje umjetno učinila prihvatljivim. Ili točnije, učinila ih naizgled znanstveno legitimnim, kao da je to neka genetska osobina koju se nikada ne može mijenjati pa je stoga svi moraju ne samo trpiti, već i slaviti kao dio genetske različitosti naše vrste. I ne, ne govorim o homoseksualnosti i ne, neću se time baviti u ovom članku jer je to velika stvar koja zaslužuje svoj prostor.

Vratimo se mi poliamoriji. Jedna od glavnih predstavnica novog vala "znanstvenizacije", poliamorija je ubrzo stekla neviđenu popularnost kao sredstvo za uljepšavanje tradicionalno loših osobina: promiskuiteta, nepouzdanosti, varanja i mijenjanja partnera brzinom svjetlosti. No što je zapravo poliamorija (alt. višeljublje)? To je, kažu njeni sljedbenici i definicija u literaturi, održavanje intimnih odnosa romantične i/ili seksualne prirode s više od jedne osobe, uz znanje i pristanak svih partnera. Razlikuje se od poligamije po tome što ne mora uključivati brak.

Imate 10 sekundi za odgovor na nagradno pitanje: na današnjem seksualnom tržištu, tko su u prosjeku najveći pobornici poliamorije?
...
...
...
Ako ste odgovorili "mlade žene", bili ste u pravu. Čestitam, uzmite virtualni kolačić:



Ako niste, onda mogu reći samo ovo:



U svakom slučaju, ovo nije ništa skandalozno. Već sam spominjao nekoliko puta da, iako je monogamija majka civilizacije, ljudi nisu prirodno monogamna vrsta. Više partnera je svakome vrlo vrijedan resurs, za svaki spol na svoj način. Muškarci žele imati svoje hareme; žene žele imati svoje brižne i lojalne partnere s otvoenom mogućnošću unapređenja, što je u praksi jednaka razina zamjenjivosti. No zašto kažem da su mlade žene prirodno više zainteresirane za poliamoriju?

Jednostavno: poliamorija je u svojoj suštini fleksibilna (za razliku od poligamije tj. mnogoženskog vjenčanja, isto "kulturnog" ali mnogo rigidnijeg i finalnijeg običaja), što se savršeno poklapa sa ženskim imperativom za otvorenom mogućnošću zamjene za boljeg partnera. Osim toga, kako žene same po sebi imaju garantirano višu biološku vrijednost i stoga, u prosjeku, i komparativno veću vrijednost na seksualnom tržištu što god radile (tijekom onih par zlatnih godina, naravno!), pojavljuje se još jedan razlog za poliamoriju: zato što mogu. U povijesti to ne bi baš bilo moguće osim za apsolutno najljepše i najpoznatije od svih žena, dok je danas seksualno tržište teško nagnuto prema ženama u gotovo svakom praktičnom i legalnom smislu. Kada dodamo na to, pod utjecajem kulture progresivno sve više Beta pi**...ovaj, muškarce, bez trunke ubilačkog instinkta, nije ni čudo da danas postoji plodno tlo za poliamoriju.

Uistinu, ono što me najviše čudi nisu te neobične djevojke koje u maksimizaciji svog attention-whoring potencijala vrte na tucet beznadnih tipova oko malog prsta (ili su, rjeđe, dio svih njihovih harema istodobno). Već sam ukazao na to da je u današnjim uvjetima ženska seksualnost postala kao lavina koja se kotrlja niz planinu, oslobođena svih kočnica dok se snježne grude kaotično rasipaju na sve strane. Čude me horde Beta tipova koji radosno pristaju na takav aranžman, pa čak i ako osjećaju knedlu u grlu kao indikaciju da nešto tu ne valja opet pristaju na bilo što, samo da nisu sami jer znaju da će sljedećih 12-36 mjeseci biti osuđen na druženje s rukom pomirenja, i još uz to promatrati seksualno bogatstvo i osvajanja Alfi kako bi ih se više mučilo slatkom nedostupnošću lovine.

Naravno, netko će sad reći da je itekako moguće istodobno romantično voljeti više osoba i da sam ja zatucan i posesivan, blah blah blah... ali suočimo se s tim, kada muškarac koji spava s tisućama žena priča o tome da je "vođen samo ljubavlju", mi svi znamo da sere. Svakako, ja ću ga braniti kao srednji prst društvu i ženama koje su ga izabrali, no nitko neće nikada kimati glavom i pričati "da, taj ženskar Miki, on je stvarno osjećajan i tako želi podijeliti sve što ima sa svim ženama koje upozna...". Nema nikakvog razloga da isto činimo ni za žene i podržavamo motanje jedinstvenog miksa "lakoće", besramnog traženja pozornosti i ultimativne ciničnosti prema partneru u "poliamoriju". A jednako važno je i ne glumiti da su muškarci koji kapituliraju pred takvim zahtjevima i to racionaliziraju jer nemaju nikakve druge opcije nekakva progresivnost na koju bi se trebali ugledati.

Na svu sreću, ova pojava je i dalje tek na marginama društva, za razliku od SAD-a i ostalih snažno amerikaniziranih zemalja, gdje se proširila brzinom gripe. Poliamorija, već i sama njena naznaka, je također i gigantski alarm da cura nema gotovo niti jednu od onih osobina koje čine kvalitetnu ženu. Ako je to slučaj, nemoj imati nikakvih iluzija osim tvoje hrenovke kako ispunja njen hot-dog (i to uvijek u zaštitnom omotaču), i bit ćeš zadovoljan vašim odnosom. Sve drugo vodi u neugodne posljedice prije ili poslije, koje svaka Beta-orbiterska budala koja padne na sirenin zov Poliamorije zasigurno zaslužuje.

Post je objavljen 14.05.2012. u 23:28 sati.