... i kao sa tom ljubavnicom, koju upoznaš, s kojom budeš i posve si uvjeren da vam je to i prva i posljednja jutarnja kava skupa, pa se nekako nesvjesno ušuljate u trajanje, i uzimate si vremena, otkrivati jedno drugo, nesvjesno predući neku samo vašu mrežu trajanja i fragilnosti kroz vrijeme, prostor, osjećaj - tako je i to s Mljetom.
Ako dopustiš da bude.
Moj Mljet ove je godine procvao opuštenije, detaljnije, skrovitije. A možda me tek zrcali malo više, a meni godi.
Vrsi su, gdje su uvijek bili. Polače i dalje šute trpno.
Goveđari i dalje skrivaju tajnu vremeplova.
Najljepša brodica nepovratno se raspala.
Tek, u zelene, plave, žute, u kamene, sjenovite, galeblje kliktave tonove uronio sam nijemo.
A izranjam tek polako, otvorenih očiju, sporiji od srebrnastih mjehura što drhtuljavo lebde prema površini moga mora, mene, nas...
Post je objavljen 18.05.2012. u 08:16 sati.