Ovo prenosim u cijelosti sa EJordan.
Jutro je, 7:30. Iz još čvrstog sna, budi me vesela pjesma desetak mladih koji otvaraju prozore i vrata velikoga šatora. Iako sam još u polusnu, svjesna sam da započinje još jedan dan na Modravama.
Modrave su duhovno-rekreacijski kamp smješten na osami blizu otoka Murtera. Kamp je osnovan na inicijativu patra Luke Rađe koji je smatrao da je mladima potreban ovakav, nov način odmora duše i tijela. Članovi zajednice mladih "Jordan" već niz godina posjećuju Modrave pa nas je dvadesetak i ovo ljeto odlučilo tamo provesti tjedan dana.
Nakon jutarnje higijene, svi još pomalo pospani, odlazimo na jutarnju molitvu i doručak, nakon kojih smo u potpunosti spremni za novi dan. Slijedi sat i pol fizičkog rada o kojem me, oni koji nisu nikada bili na Modravama, uvijek zabrinuto ispituju. Grupe su podijeljene za rad na maslinama, u kuhinji i oko čišćenja kampa. Vjerujte mi, ništa od toga nije nimalo teško jer si u dobrom društvu, a osjećaj zajedništva i doprinosa nezamjenjiv je. Nakon rada slijedi slobodno vrijeme za kupanje, potom ručak i nakon njega tzv. "Duhovna nota" koja je meni, ali i većini mladih, najdraži dio dana. Duhovnik je započinje nagovorom, mislima o temi o kojoj ćemo meditirati. Nakon toga slijedi dva sata tišine kada svatko od nas odlazi biti nasamo s Bogom. Ove godine posebno smo se u molitvi povezivali s Njim preko prirode koja nas okružuje. Zamislite tu molitvu u okruženju stoljetnih maslina, mora, tišine i mira. Nadahnuće dolazi samo po sebi jer je Duh na Modravama prisutan i samo čeka da mu se odazovete, posebno u vrijeme Duhovne note.
Zatim ponovno imamo slobodno vrijeme i večeru. Kao vrhunac dana duhovnik služi misu u crkvi na otvorenom. Te mise uvijek budu posebne, a propovijedi poticajne u smislu osobne duhovne izgradnje. Dan završava katehezama po grupama nakon kojih se još kratko družimo, te odlazimo iscrpljeni, ali puni Duha, spavati u šatore.
Što meni donose Modrave? Papa Benedikt XVI. rekao je da svoju vjeru ne možemo živjeti kao pojedinci, već u zajednici s drugima. Modrave nam to u tjedan dana omoguće u potpunosti. Živeći u skromnim uvjetima, poput prvih kršćana, s ljudima koji dijele isto mišljenje kao ja, s kojima dijelim sve, osjetim da ono o čemu slušam na misi tijekom godine o poniznosti, siromaštvu, dijeljenju i o Isusovoj poruci da budemo kao djeca, ovdje dobiva smisao. Ali taj osjećaj ne smije nestati. Nakon što završe Modrave, svi odlazimo u svoje zajednice, bila to obitelj, zajednica u crkvi, fakultet, škola, prijatelji, a ondje prenosimo što smo stekli u tih tjedan dana. Možda tijekom godine nećemo dobiti priliku da se nađemo u takvom miru kao tamo, no Modrave nam "pune baterije" mirom koji ostaje u nama do sljedećeg puta.
Prijateljstva koja se sklope na Modravama su nevjerojatna! Možete li zamisliti da se u tjedan dana upoznate i zbližite s potpunim neznancima toliko da im možete u potpunosti vjerovati? To se meni dogodilo ovo ljeto na Modravama. Postala sam dio grupe koju bi svatko poželio, a s prijateljima iz zajednice "Jordan" sam se još jače zbližila. Tako Modrave i dobivaju svoj smisao – uče me zajedništvu, poniznosti i tek tamo shvaćam koliko mi je malo potrebno da budem sretna.
Post je objavljen 14.05.2012. u 07:39 sati.