Pregled posta

KRONIKA

Božićna ispovijed u župi bila je u petak, 16. prosinca. Ispovjedilo se 85 župljana. Neki imaju običaj otići u Sinj i tu se ispovjediti. To nije dobro jer u župi imaju na raspolaganju u oba turnusa: prije i poslije podne, 6 svećenika. A u Sinju ispovijedaju najviše stari i bolesni svećenici. Kad se zna da je vrijeme prohladno, zna se da su i svećenici tada u opasnosti da se još više razbole.
Jedan od najvažnijih dana u svakoj župi je ispovijed bolesnika. U našoj župi župnik svaki prvi petak obilazi osobe koje žele primiti sakramente ispovijedi i pričesti, a ne mogu doći u crkvu. O Božiću, Uskrsu i svetkovini sv. Roka obilazi i druge bolesnike. U ovo predbožićno vrijeme župnik je ispovjedio 20 osoba u njihovim kućama.
Župski list Izvori izišao je pred Božić tako da su ga svi župljani mogli imati koji su bili na ponoćki. Listom sam zadovoljan. No, dogodio nam se veliki propust. Nismo tiskali tekst koji je lektorirala prof. Dragica Čović nego onaj nelektorirani. Stoga se i ovim putem ispričavam prof. Čović na našoj nepažnji. Razlog tomu je i činjenica da tekst dobivamo zadnji tren.

Na Badnji dan, prije ponoćke, gđa. Mirjana Čović s djecom je izvela Božićno skazanje o slavlju Božića u dvjema obiteljima. Bio je uključen veći broj đaka koji su nam prenijeli poruku smisla slavljenja Božića. Hvala gospođi Mirjani i đacima.
Na ponoćki je sudjelovalo 195 vjernika. Napominjem da župa nema niti 400 vjernika.

Božićne blagdane proslavilo se kako i dolikuje ljudima i kršćanima. Na ponoćku nije ispucana niti jedna petarda niti bilo koje drugo eksplozivno sredstvo.

Blagoslov obitelji počeli smo na blagdan sv. Ivana apostola i evanđelista, nakon župske mise, počevši od Bravića. Taj smo dan blagoslovili Braviće, Roguljiće Stari most, Pavišiće, Svaline, Sarače i Pavele. Sutradan smo blagoslovili Pavele ispod Gradine, Peše, Nevoljiće, Guve, Žuljeviće, Čoviće, oboje Klariće, Džale, Kavaine i Živaljiće. Jedna obitelj „nije bila kod kuće“ kako reče petogodišnji Dino.
U četvrtak, 29. prosinca, blagoslivljali smo na Čačvini.
Staru godinu „ispratilo“ je desetak srednjoškolaca u prostorijama stare škole. Bez buke, vike i galame.
U ponedjeljak, 10. siječnja 2012., bilo je zakazano drugo ročište na Općinskom sudu u Sinju gdje se kao optuženi trebao pojaviti i župnik. No, došlo je još desetak osoba koje su svojim dolaskom u sudnicu pokazale da se ne slažu sa župnikovim tužiteljem, pogotovo parolom koja je osvanula na školskom potpornom zidu u noći s 29. na 30. listopada 2011., kad se župnikov tužitelj odvezao u Njemačku. Tužitelj je, vidno uzrujan, škljocao aparatom po sudnici kako bi ovjekovječio svaku osobu koja je došla. Po izlasku iz sudnice, po običaju, vrijeđao je župnika pogrdnim riječima.
U srijedu, 12. siječnja u 13,30 sati Uprava Tromonta d.o.o. obilježila je 15. obljetnicu uspješnog poslovanja i tada otvorila novu tvornicu metalnih proizvoda u Čaporicama. Uz ostale goste na proslavu je došao i hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović. Na proslavu sam pozvan i sâm. No, radi nekih zdravstvenih tegoba, nisam došao. I bolje. A evo zašto! Na proslavu je došao blagoslov obaviti generalni vikar naše Nadbiskupije dr. Ivan Čubelić. Blagoslovio je prostorije i održao govor. Usput se ispričao predsjedniku Josipoviću što je on posljednji govorio. Pa, valjda, da pokaže uljudnost. A to je trebao pokazati prije meni kao župniku. Uopće me nije niti nazvao. Moja je dužnost kao župnika bila blagosloviti prostorije jer se nalaze na terenu moje župe. Da je Nadbiskup to učinio, u redu. A on je, iako generalni vikar, trebao pitati mene za dozvolu.

Sjećam se kad je mons. dr. don Drago Šimundža, kao pastoralni vikar došao blagosloviti zgradu Conex trade-a, pitao me hoću li dopustiti da on zgradu blagoslovi, što sam, naravno, i dopustio. Generalni se vikar dijametralno suprotno ponaša. Valjda je u pitanju odgoj.
Referendum o ulasku Hrvatske u EU održan je i u Čaporicama, 22. siječnja 2012. godine. Rezultat je „prošao“. A u Čaporicama je protiv ulaska u EU bilo 78 birača, a 66 ih je bilo za ulazak.
Zaručnički tečaj za osobe koje u pojedinim crkvenim vremenima trebaju sklopiti brak uveo sam kao dekan Cetinskog dekanata još 1995. godine. Mislio sam da je to dobro. No, kad sam čuo da je posljednji tečaj u Sinju pohađalo 90 parova, shvatio sam da je to previše. Stoga sam se odlučio za zaručnički tečaj u župi. Mogli su doći svi koji se u bilo koje vrijeme misle vjenčati, ali i krizmanici. A oni zato da unaprijed znaju sve o sakramentu ženidbe, a ne kada sve bude kasno – kada ih dijete „prisili“ da se vjenčaju.
Prvo predavanje o braku, kroz svu povijest do danas, imao je župnik. I drugo predavanje o pravnim uvjetima za sakrament braka imao je župnik tjedan dana kasnije.
Na redu su predavanja dr. Ivanke Dodig Bravić o medicinskom aspektu braka i mr. sc. don Bože Plazibata o psihološko-pedagoškom aspektu braka.
Na Prikazanje Gospodinovo ili Svijećnicu sv. Misa bila je poslijepodne u 16,00 sati računajući da mogu doći i đaci. No, snijeg je učinio svoje. Vjernika je bio manji broj. Ni sutradan na svetkovinu sv. Blaža nije bilo nipošto manje zlo. Snijeg je napadao tako velik da mnogi kolege nisu mogli ili „mogli“ doći. Od susjeda iz Dekanata došao je fra Nediljko Tabak. Iz Imotskog dekanata došao je don Ivan Džaja, župnik u Biorinama i Budimirima i slavio sv. Misu skupa sa župnikom. Za ovu je prigodu župnik pozvao don Matislava Vilića, no on je, žalostan, javio da ne može doći jer je zatrpan snijegom. Matislave, hvala Ti na spremnosti da dođeš i uveličaš nam slavlje drugotnog zaštitnika župe. Nadam se da će biti još prilika. Za ručak nam se pridružio i fra Dinko Bošnjak, župnik lovrećki.

Po hranu se vozio don Ivan Džaja svojim autom u Srijane, dotično zaselak Nečaj. Tu je rašćiku i kaštradinu pripremio susjed mi i prijatelj Kruno Skejić. Pečeno je dovezao gosp. Jozo Čorić. Uz nas svećenike ostali su i članovi župskih vijeća koji su bili na slavlju sv. Mise.
Snijeg je nemilosrdno padao i sljedećih dana. Tako sam sutradan, u subotu, tri puta čistio ispred župske kuće, svaki put po petnaestak centimetara.
Djelatnici Vodovoda i čistoće trebali su isprazniti kontejnere 1. veljače. Nisu došli. Pa opet 8. veljače, ni tada nisu došli. Istina, bio je snijeg, ali se moglo doći jer je snijeg bio potpuno očišćen. I treći put nisu došli, 15. veljače. Svi putevi su bili očišćeni. Pristup kontejneru sam očistio. No, njih nema pa nema. Nazvao sam ih. Javio se glas koji mi je rekao da će me spojiti sa za to odgovornom osobom. Javio se muškarac lijena govora. Reče mi „pa znate kako je vrijeme bilo!“ Odgovorio sam mu da veoma dobro znam. I da nije u pitanju vrijeme, nego njihov nemar. I slijedi opet ono „socijalističko“: spojit ću Vas! Kad tamo jedna žena. Rekao sam joj o čemu se radi a ona će: „to ćemo riješiti odmah.“ Govorila je odlučno poput „seke“ Nevenke Bečić. I to „odmah“ traje već pet dana. Koliko će još, ne znam. Valjda do ljeta. Zanimljivo je da se nitko s kojima sam razgovarao nije predstavio imenom!
Inače bio sam nekoliko dana pretprošle godine u Zagrebu zbog liječenja. Vrativši se kući dobio sam opomenu kako nisam platio njima račun. Tu su ažurni!
Namjerno sam zakasnio s uplatom Vodovodu i čistoći za mjesec siječanj. No dva dana nakon uplate dobio sam novi račun. Valjda su mislili da prvi nisam dobio. Tu su ažurni!
I danas je pao snijeg - na snijeg. Nije velik (3 – 4 cm), ali ipak je snijeg. Dok je jučer temperatura bila -10, danas je 0 , a u isto je vrijeme mjerena.
Sa zaručničkim tečajem počeli smo u župi jer je u Sinju velika koncentracija zaručnika. Tako je u zadnjem turnusu bilo 90 parova, ili, 180 osoba. Tu je nemoguće nešto naučiti. Tako smo 21. siječnja razmišljali o biblijskom pogledu na brak. Drugo naše razmišljanje o braku bilo je 25. veljače o pravnom pogledu na brak. Treće razmišljanje imali smo o teološkom pogledu na brak. Četvrto predavanje, 3. ožujka, imala je dr. Ivanka Dodig Bravić o medicinskom pogledu na brak. Peto predavanje o psihološkim i pedagoškom pogledu na brak održao je, 10. ožujka. mr. sc. don Bože Plazibat. A šesti sastanak, 17. ožujka, iskoristili smo ponoviti Božje i crkvene zapovijedi, sakramente i vjerske istine.
U međuvremenu smo kompletirali dokumentaciju potrebnu za dobivanje dozvole za gradnju zvonika.
Na treću korizmenu nedjelju, 11.ožujka, imali smo predstavljanje ovogodišnjih prvopričesnika. To su: Miško Bravić, Ivana Čović, Tomislav Nevoljić i Mia Sarač.


Post je objavljen 13.05.2012. u 13:50 sati.