Mojsijev nasljednik Jošua odlučio je prijeći rijeku Jordan i zauzeti prvi grad na putu povratka u Obećanu zemlju. Posla potajno iz Šitima dvojicu uhoda s nalogom: „Idite, izvidite područje, osobito Jerihon.“ Oni odu i stignu u kuću bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoće. To bude javljeno kralju jerihonskom: „Evo, stigoše noćas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju.“ Tada kralj jerihonski poruči Rahabi: „Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoj dom, jer su došli uhoditi svu zemlju“. Želio ih je uhititi, ispitati i, vjerojatno, ubiti. Ali, žena uze ona dva čovjeka, sakri ih i reče: „Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoše i ja ne znam kamo su krenuli. Požurite za njima jer ih još možete stići“. A ona ih je izvela na krov i sakrila pod netrveni lan što ga je ondje razastrla. I požure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izišla, zatvore se za njima gradska vrata.
Dok još oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov i reče im: „Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi žitelji ovoga kraja. Jer čusmo kako je Jahve isušio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izašli iz Egipta, i ono što ste učinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. Kad smo čuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vaš – on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. Zakunite mi se, dakle, Jahvom da ćete i vi učiniti milost domu oca moga, kao što i ja učinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak da ćete ostaviti na životu moga oca i moju majku, braću moju i sestre moje i sve njihovo i da ćete nas izbaviti od smrti.“
Oni su joj obećali da će nju i njezin dom sačuvati ako ih spasi. Znak gdje je ona i njezina obitelj bit će privezana crvena vrpca na prozoru.
Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuća bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. Još im reče: „Pođite prema gori da vas potjera ne nađe i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem“.
Uhode dođoše u goru u kojoj ostadoše tri dana dok se ne vrati potjera koja ih je tražila na svim putovima, no nije ih našla. Oni se vratiše u Jošuin tabor i izvijeste ga o svemu što su vidjeli i obećali.
Iako je bila nečasna života, ta bavila se u najmanju ruku sumnjivim poslovima, imala je najuzvišenije mišljenje o Savezu između Boga i izraelskog naroda. S kolikom je, samo, smjelošću povjerovala strancima kad su se zakleli svojim Bogom! A kad je stavila pouzdanje u ovoga Boga, ne plaši se više ničega. I ovaj rizik koji je uzela na se za nju je beznačajan. Morala je, kad Izraelci dođu, privezati crvenu vrpcu na prozoru da je Židovi mogu prepoznati i sačuvati. I upravo ih je ta vrpca spasila kao židovske prvorođence krv janjadi na ovratnicima kućnih vrata. Njezina neograničena otvorenost prema Bogu bio je dovoljan razlog da bude uključena u izabrani narod. Evanđelist Matej je stavlja u Isusovo rodoslovlje. Njezina vjera i otvorenost ispovijedanja postigla joj je oproštenje grijeha. I nama danas je ovo rječiti i poticajni znak.
Zašto je Jerihon prvi bio na udaru? To je najstariji grad na svijetu. Star oko 11.000 godina. Veoma bogat, a opet utvrđen. Leži oko 230 m ispod razine Sredozemnog mora. U jerihonskoj dolini znale su biti i po četiri žetve.
Post je objavljen 13.05.2012. u 13:49 sati.