MLAKar
Davorin Mlakar, pravnik i bivši ministar uprave. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1982. godine. Započeo je svoju karijeru u vladi premijera Valentića, obnašao je najprije dužnost tajnika Vlade 1994., a potom ministra uprave. Tu dužnost nastavio je obnašati i u vladi premijera Mateše do 1998. godine. Zatim je obnašao dužnost veleposlanika Republike Hrvatske u Japanu i Republici Koreji. Čovjek, dakle, koji bi se morao razumjeti u posao koji radi. A nije. Evo zašto.
U izbornoj kampanji za izbor predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Zorislav Srebrić i Vlatko Marković pred stotinama pristaša mahali su čekom Barclays banke u kojoj su, navodno, bila pohranjena 42 milijuna eura za izgradnju športskog kampa, namijenjenog i nogometašima. Barclays banka je kasnije izdala potvrdu da je ček krivotvoren! Marković k'o Marković. Na to uopće nije niti reagirao.
Uskoro će i europsko prvenstvo u nogometu. Održava se u Poljskoj i Ukrajini. A spomenuti dvojac je čvrsto obećao da je sve sređeno i kako će se prvenstvo održati u Hrvatskoj i Madžarskoj. Uvjerio je u tu laž i tadašnjeg premijera Ivu Sanadera koji je i sam odletio u Englesku kako bi na licu mjesta čuo ugodnu vijest. No, vratio se dan prije odluke o mjestima odigravanja prvenstva. Bilo je jasno zašto.
A sazvao je skupštinu HNS-a 17. prosinca 2010. u kojoj je on „pobijedio“ zahvaljujući ukradenim glasovima.
Tu zavrzlamu oko glasova, ali i legitimitet same skupštine, trebao je riješiti tadašnji ministar uprave Mlakar. No on, mlakonja kako mu i prezime kaže, potvrdio je tu lakrdiju od skupštine kad mu je mandat isticao, godinu dana kasnije. Opet „častan“ čovjek.
Zna se kako su neki od Markovićevih suradnika završili. Može biti da će i njega i njegovog pajdaša Srebrića zadesiti ista sudbina. Ne vjerujem da bi poštenim ljudima bilo krivo!
Kajin
Saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a Damir Kajin u izjavi za Hinu poručio je predsjedniku stranke Ivanu Jakovčiću kako „IDS u ovoj Vladi neće biti ono što je HSS bio u proteklom mandatu“ i da je „porez na dodanu vrijednost (PDV) od 25 posto promašaj“.
Predsjednik te strančice mu je odgovorio „kako je očito da je Kajin zaboravio da IDS više nije u oporbi“.
Kad čovjek Kajina čuje mogao bi pomisliti kako se radi o dosljednom, poštenom čovjeku koji kritizira sve što nije dobro u državi.
Međutim, kako ne pada snijeg da pokrije brijeg, svoj moral je Kajin pokazao par dana kasnije kad se dao umiroviti i zamrznuti svoju mirovinu do prestanka rada u Saboru. A umirovio se po uvjetima prijašnjeg saziva Sabora po čijim odlukama ima veću mirovinu. Pošten nema što!
Ali ima još „poštenih“ kao i visoko pozicionirani čelnik HDZ-a Vladimir Šeks. I on se kune u poštenje, a i on se umirovio na jedan dan, da bi drugi dan počeo s namještanjima oko izbora čelnog čovjeka HDZ-a na slijedećim izborima.
Zna se tko je njegov kandidat. To je sadašnja predsjednica Jadranka Kosor. Zašto, čovjek se upita. Pa s njom može manipulirati kako hoće.
Jedino je bio zadovoljan s predsjednicima s kojima je mogao baratati. Ima tu još sličnih „časnih“ sabornika. Nažalost!
Josipović
Kad se netko upita odakle Josipoviću novac za predsjedničku kampanju, a i ostalo, treba znati kako je do novaca dolazio, i sada dolazi. O tom podrobnije možete vidjeti na Index.hr. Prenosim samo dio onoga što je napisano.
Josipović je do 2001. bio glavni tajnik, a potom je ostao član predsjedništva HDS-a (Hrvatsko društvo skladatelja) do ulaska u izbornu kampanju za predsjednika Republike, krajem 2009.godine. U mandatu 2004. – 2008. godine zajedno s njim kao članica predsjedništva HDS-a bila je i Sanda Vojković Smiljanić, njegova bliska prijateljica, a sestra Marka Vojkovića, koji je u to vrijeme s HDS-om sklopio najunosniji, od niza ugovora, za svoju tvrtku Emporium.
"Odnos HDS-a i Emporiuma kroz ovu dugogodišnju suradnju u nekoliko navrata se redefinirao, a o svakoj promjeni ugovornog odnosa odlučivalo je predsjedništvo HDS-a vodeći računa o interesima članstva“, (podcrtao urednik) (HDS i ZAMP).
Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) preko svoje Službe za zaštitu autorskih muzičkih prava (ZAMP-a) godišnje ubere sto milijuna kuna, a od države i Grada Zagreba dodatno dobiva i milijunske potpore. Tako se ni Hrvatsko društvo skladatelja (HDS), koje je razvilo vrlo uspješan sustav naplate, ne samo od vlasnika kafića ili organizatora koncerata, nego i od kupca svakog praznog CD-a ili uličnog svirača, skupi preko 100 milijuna kuna.
HDS je 2010. godine od raznih državnih ustanova uprihodilo ukupno 11,43 milijuna kuna. U istom je periodu HDS od naknada na ime autorskih prava inkasirao više od 400 milijuna kuna.
Unosan posao zaštite autorskih prava posljednjih je tjedana interesantan javnosti zbog činjenice da gotovo četvrtina prihoda koje HDS-u donese ZAMP odlazi na angažman tvrtke Emporium Marka Vojkovića, prijatelja predsjednika Josipovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg čelnika Društva skladatelja.
Podsjetimo, prema podacima iz njihovih financijskih izvještaja, Vojkovićeve tvrtke samo su u trogodišnjem periodu od 2008. - 2010. godine od HDS-a uprihodile 111,5 milijuna kuna, a neto dobit koju su pritom ostvarile iznosila je 29 milijuna kuna.
Je imamo čestita predsjednika. Otac partizan, majka, Čičak kaže, Crnogorka, stan židovski, novac svih nas!
Kneset
Josipović je u Knesetu održao „veličanstven“ govor pun velikosrpskih pamfleta iz Balvan revolucije, kojima nema mjesta u jeziku diplomacije. Takve klasifikacije mogle su se čuti na četničkom mitingu u Novoj Pazovi. „Otrovna je guja puštena da izgmiže iz srca (hrvatske) nacije u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu, ili što zastupaju. Zmija je oslabljena, ali je još uvijek tu. U iskrivljenim umovima ustaša, nearijevci - Srbi, Židovi i Romi, kao i politički protivnici ustaša - morali su biti izbrisani s lica zemlje. Ustaška je brutalnost bila strašna, njihovi zločini odvratni.
Guja, zmija, gmizanje, brisanje s lica zemlje i slični pojmovi preneseni su iz velikosrpske mitologije bez značajnijih korekcija. Josipović namjerno zaobilazi jezik diplomacije radi provociranja domaće javnosti, nadajući se da će netko neodmjereno reagirati. Posebno je zanimljiva tvrdnja da "otrovna guja gmiže iz srca naše nacije", koja posve otkriva Josipovićev politički stav. U svakoj normalnoj zemlji takva uvreda pokrenula bi postupak za opoziv predsjednika zbog laži i klevete. I to je govor mržnje „našeg“ predsjednika! Moj nije, i u moje ime neka se ne ispričava, niti ne traži oprost. Nema zašto.
Pet dana su on i njegova istomišljenica Pusićka šarali Izraelom i Palestinom, normalno, na naš račun.
Ćurković
Kristina Ćurković na Prekršajnom sudu u Splitu kažnjena je novčanom kaznom u protuvrijednosti od 102 eura jer je u travnju prošle godine skinula zastavu Europske unije sa zgrade Banovine u kojoj je smještena splitska Gradska uprava. Kristina se pred sudom branila kako nije učinila ništa loše, već je branila čast i ugled svoje domovine. Nakon što je europsku zastavu zamijenila hrvatskom pozvala je policiju i prijavila svoj čin, ali i one koji su izvjesili zastavu EU, po njezinom mišljenju bez razloga i kršeći zakon.
Protiv Kristine Ćurković splitski prekršajni sud vodi još dva postupka. Zbog bacanja jaja pred noge istaknutim HDZ-ovcima u Omišu i zbog izvođenja prigodnog programa na Narodnom trgu u Splitu, opet sa zastavom EU.
Moje je pitanje: što je sa Srbima u Zadarsko-ličkoj županiji koji su obeščašćivali službenu hrvatsku zastavu?
Komarica
Nije to ženka komarca koja siše ljudima krv i od toga živi. Radi se o banjalučkom biskupu Franji Komarici kojega poznajem još od gimnazijskih dana, dotično od 1961. – 1963. godine kad smo zajedno pohađali Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika na Šalati u Zagrebu.
Potom je svršio 3. i 4. razred gimnazije, kao i studij teologije u Đakovu. Studirao je u Innsbrucku, gdje je 1972. zaređen za svećenika. Doktorirao je teologiju 1978. godine. Profesor na Vrhbosanskoj Katoličkoj Teologiji u Sarajevu i zborovođa sarajevske katedrale.
Od prvih gimnazijskih dana bilo je očito da puca na mjesto biskupa. Šepirio se kao paun, kovrčaste kose, glave visoko dignute. Preponosan, bolje reći, ohol.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 28. listopada 1985. pomoćnim biskupom banjalučkim, kao najmlađeg biskupa u Jugoslaviji. Za banjalučkog biskupa imenovan je 15. svibnja 1989. godine. Od 2002. predsjednik je Biskupske konferencije BiH.
Na njegovom biskupskom ustoličenju bio je jedan poznati svećenik kao zastupnik svoga Ordinarija. Upitao sam ga kako se ponašao. Reče mi, taj svećenik, kad je biskup Komarica sjeo na biskupsku stolicu (znak preuzimanja vlasti) duboko je udahnuo. Moj komentar bio je: Napokon! Na taj moj komentar dotični se svećenik glasno nasmijao.
U vrijeme progona katolika s područja Banjalučke biskupije pozivao je vjernike neka napuste Banjalučku biskupiju. Biskupija je bila mučenička Crkva. Tako su stradali: vlč. Ivan Grgić, ubijen u Gornjoj Ravskoj, vlč. Marko Šalić, umro od posljedica zlostavljanja, 21. siječnja 1993., vlč. Filip Lukenda, zapaljen i izgorio u župskoj kući u Presnačama, 12. svibnja 1995., vlč. Ratko Grgić, odveden 23. lipnja 1992. iz župskog ureda u Novoj Topoli i otada mu se gubi svaki trag, vlč. Petar Jurendić, umro od posljedica zlostavljanja u studenom 1992., fra Alojzije Atlija, umro 7. svibnja 1995. od posljedica zlostavljanja prilikom miniranja franjevačkog samostana na Petrićevcu., s. Cecilija Grgić, zapaljena i izgorjela u župskoj kući u Presnačama, 12. svibnja 1995., vlč. Tomislav Matanović, odveden 19. rujna 1995. skupa s roditeljima. Pronađen mrtav i pokopan.
Više je svećenika preživjelo logore, teško fizičko maltretiranje, atentate i druga zlostavljanja. I sam je biskup bio nekoliko puta maltretiran, sedam i pol mjeseci zatočen u svom domu. Preko 400 katolika civila ubijeno je u svom zavičaju i u svojim domovima. Najveći dio vjernika na području biskupije ostao je bez svoje imovine i protjeran, poglavito tijekom 1992. i 1993. godine. Na području banjalučke biskupije, koje je pod kontrolom vlasti bosanskih Srba, živjelo je 1991. godine oko 80.000 katolika, a sada tek 6.500. I on nakon svega prima 9. siječnja 2012. godine, na dan obilježavanja osnutka RS, u Banja Luci Orden časti RS-a. Da časti?!
Nakon primljenog odlikovanja, da bi opravdao svoj čin, govori: „Mi smo i za vrijeme rata pozivali na mir i praštanje. Svi se mi trebamo okrenuti prema istini i pravdi, ali i praštanju. Naša je kršćanska dužnost praštanje“. Što bi na to rekli oni koji su ubijeni, zapaljeni, nestali?
Godine 2004. bio je nominiran za Nobelovu nagradu za mir. Nisu ga nominirali prijatelji Crkve. Jer kako to da nisu za tu nagradu nominirali pokojnoga Papu bl. Ivana Pavla II.? Normalno, nije im odgovarao. A Komarica im odgovara.
Doznah da je prije nekog vremena u Rimu sreo čovjeka koji je izbjegao iz Bosne i postao profesorom na jednom sveučilištu. Reče mu tada biskup Komarica da se vrati. A ovaj mu odgovori da ga je biskup i nagovorio njega i druge katolike da napuste Banja Luku. I reče mu neka on, biskup, vrati svoga brata kojega je zbrinuo negdje u tuđini.
P.s. Bivši srbijanski ministar vanjskih poslova Čedomir Jovanović reče za Republiku Srpsku da je sazdana na zločinu i genocidu. A to biskup Komarica ne zna! Ivan Zvonimir Čičak izjavi da je surađivao s UDBOM. Pa gdje toga ima?
Fra Frano Bilokapić
Nakon duge i teške bolesti jutros u 7 sati i 15 minuta u KBC-u Rebro u Zagrebu preminuo je fra Frano Bilokapić, župnik Župe Hrvace. Fra Frano Bilokapić rođen je 10. svibnja 1941. godine u Udovičićima, općina Otok. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju i Zagrebu, a od 1965.-1970. godine studirao je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Za svećenika je zaređen u Šibeniku 29. lipnja 1969. godine, a 14 dana poslije u rodnim Udovičićima je slavio Mladu misu.
Službu župnog vikara fra Frano je obavljao u Sinju (1970.-1971.), Vrlici (1971.-1973.) i Zagrebu (1974.-1976.). Nakon toga odlazi u Njemačku gdje je sedam godina (1976.-1983.) bio dušobrižnik u Munchenu, a istu službu obavljao je osam godina u Darmstadtu (1983.-1991.).
Nakon 15 godina službe u Njemačkoj, fra Frano se vraća u Sinj gdje obavlja službu gvardijana i župnika in solidum (1991.-1994.)
Župničku službu od 1994.-2003. godine obavljao je u Studencima, a otada pa do svoje smrti bio je župnik u Hrvacama.
Godine 2008. dobio je osobnu nagradu Splitsko – dalmatinske županije, za izniman i prepoznatljiv rad u očuvanju sakralnih objekata i kulturne baštine, kao i osjećaju za narodne običaje i tradiciju krajeva u kojima je službovao. Prvi predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je za nemjerljivu pomoć u Domovinskom ratu i zbrinjavanju izbjeglica. Od 1994. -1998. godine bio je član Časnog alkarskog suda.
Što reći o pokojniku? Upoznali smo se on kao gvardijan u franjevačkom sinjskom samostanu, a ja kao župnik triljski i dekan Cetinskog dekanata, u najtežim vremenima za Republiku Hrvatsku. Suradnja nam je bila vrhunska. Svaki dobar prijedlog s bilo koje strane došao prihvaćali smo. U svakom smo se mjesecu sastajali župnici i kapelani Cetinskoga dekanata. Uveli smo zajedničku pripravu za ženidbu kroz zaručničke tečajeve. Predložili da se svaki četvrtak u svim župama održava klanjanje za svećenička i redovnička zvanja. To smo poslali nadbiskupu Juriću, a on nije ni odgovorio. Surađivali s humanitarnim organizacijama. On je sam pozivan na mjesta gdje je „škripalo“ bilo u vojsci ili ostalim društvenim ustanovama. A, opet, nije zanemarivao svoje svećeničke, redovničke ni gvardijanske dužnosti.
Kod njega nije bilo rečenice: nemoguće je. Naprotiv, sve ćemo pokušati učiniti njegov je odgovor bio. Kod posjeta pok. predsjednika Tuđmana sinjskom samostanu, pred oltarom Gospe sinjske, rekao je Predsjedniku: ove stube nisu izlizale cipele nego koljena. Ovdje se narod iz svih hrvatskih krajeva molio Gospi za sve što ih je mučilo. Tu su naši branitelji dolazili prije odlaska na teren i molili se Gospi za zagovor...
Epilog tog govora bio je: predsjednik Tuđman, koji nije ni pred kim pokleknuo, tu je kleknuo. I to je u ono vrijeme bilo pravo čudo.
Božić
Najradosnija kršćanska svetkovina. Kako i ne bi bio kad slavimo rođenje Spasiteljevo. No taj dan nam ukraše najprije veletrgovine. Mjesec i više dana prije same svetkovine podmeću nam umjetnu radost svojim ponudama.
U novije vrijeme, posljednji Božić, ukraše nam i političari. Predsjednici države i Vlade: Josipović i Milanović. Bili su na proslavi kad katolici proslavljaju Božić 25. prosinca u zagrebačkoj prvostolnici. Ali i kad pravoslavni kršćani slave 7. siječnja. Bili su na Badnju večer i na samu svetkovinu. Josipović agnostik, dakle ne vjeruje da se ljudskom spoznajom može spoznati neko više biće, dakle Bog. A čestita mu rođendan. A Milanović ateist koji niječe postojanje Boga.
Oprostite drugovi, ali nemojte nas vjernike ponižavati. Ne dolazite na naše proslave i barem na taj način budite pošteni.
Bečić
Nevenka Bečić, predsjednica splitskog Gradskog vijeća, povodom lomova na splitskim snježnim ulicama, na kojima je polomljeno i 353 Splićana, govori:
Stariji ljudi koji su izlazili na ulicu, a nisu trebali, snose sami dio odgovornosti. Trebali su zamoliti svoju djecu da im pomognu. Ako nemaju djecu, onda su mogli pitati nećake i nećakinje. Trebali su ranije s njima imati bolje odnose. A ako nemaju ni to, mogli su susjede pitati s kojima su trebali već biti u dobrosusjedskim odnosima. Građani nemaju što raditi na zaleđenoj Rivi. Smatra da su ljudi koji okrivljuju Keruma i gradsku vlast za situaciju u Splitu nekorektni, jer oni zapravo zaslužuju pohvale zato što su napravili sve kako treba pa je situacija bolja nego u drugim gradovima.
Ni u Varšavi, Sarajevu, Rimu nitko nije gradsku vlast okrivio za padaline, samo u Splitu, tvrdi Kerum, Bečićkin braco. Hvala Bogu, nitko se nije ozbiljno ozlijedio, odnosno ugrozio život, dodao je. A što je s oko 850 ukupno povrijeđenih? Ljudi su nastradali jer nisu kupili čizme, gume i lance. A nisu ih kupili jer ne mogu kada 60 % cijene ide državi, 25 posto je PDV, pa prirezi, vodna naknada, Gospodarska komora i tako dalje. Šećer na kraju!
No, to nije sve. Gospođa Bečić, kao osoba koja se načitala Biblije, i poznaje je bolje od samih bibličarâ, zaključuje kako je Bog rekao: čuvaj se i čuvat ću te!
Nije na diku svom vjeroučitelju. Neka nađe gdje to u Bibliji ima kupit ću joj carsku krunu!
Čak su i ljudi s crnogorske televizije zaključili: kako bi je se trebali odreći i članovi obitelji. A ona k tome i saborska zastupnica!
Ministar
Vraća li se to vrijeme iz 1945. godine, kad je vrijedilo: Drug komesar je rekao: "Nema Boga!" i - nema Boga. Danas drug komesar kaže: "Nema čovjeka-embrija!" i nema čovjeka-embrija. Skojevci su opet u modi. Ignorancija i arogancija imaju pravo javnosti. Notorna je komunistička ideologija: sve što nije na liniji partije, tim samim je osuđeno kao rigidno i konzervativno, klero-fašističko – rekao je biskup Pozaić.
Takvih smo se floskula naslušali 50 godina tijekom udružene zločinačke komunističke diktature u 20. stoljeću. Takvi se stavovi danas opravdavaju prizivom na 21. stoljeće. Po očitovanoj ignoranciji i aroganciji, koju do danas nitko nigdje nije demantirao, mogli bi pripadati u 21. stoljeće, prije Krista! Tamo nekamo gdje nema ni embriologije, ni Dekaloga, ni Hipokrata. Kako je moguće u državi Hrvatskoj, danas, zastupati tako ekstremno rigidne i zaostale, ideološki zaslijepljene partijske stavove? Jednostavno: moguće je, jer u Hrvatskoj nije provedena lustracija, ustvrdio je biskup Pozaić u svojoj homiliji, upozorivši da je premijer elektronsku poštu građana, koju je inicirala građanska akcija "I ja sam bio embrij", nazvao "spamom", tj. smećem.
Valja se upitati, znači li to da su za ministra, ali i za predsjednika Vlade, i svi ti hrvatski građani, koji su se usudili iznijeti svoje mišljenje, također: "spam" = smeće?! (ljudi znaju engleski!). Koji predsjednik vlade, demokratske, može sebi to dopustiti, i opstati? Može onaj - totalitarne, iz '45.! – rekao je mons. Pozaić, dodavši da "na prežalosnom sramotnom procesu, iz onih drugarskih, navodno antifašističkih vremena, čula se riječ čovjeka smirene savjesti, riječ Blaženika: "Moja je savjest čista!", zaključivši da je Stepinčeva "savjest bila nježna, osjetljiva na dobro i zlo, Bogu i čovjeku vjerna".
Drago mi je kao vjerniku, katoliku da su biskupi nakon dugo, dugo vremena počeli govoriti kao pastiri. Ne svi. Ali Košić, Pozaić, Uzinić... da. Posebno mi je draga tvrdnja biskupa Uzinića „nećemo šutjeti ni po cijenu sukoba s vlašću“. Napominje kako su javni mediji prenijeli poruku i ispriku episkopa Grigorija u susretu s njim u Dubrovniku. Njegovu nisu ni spomenuli!
Dolazi nam, izgleda, neko novo doba!
Moral
Predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem otkrio je kako je 46 zastupnika prethodnog saziva Sabora predalo zahtjeve za mirovinom. Među tim zastupnicima našao se i Vladimir Šeks koji je na jedan dan aktivirao umirovljenički status i vratio se ponovno na posao u Sabor.
Šprem je zaključio da oni imaju pravo na tako nešto i prepušta nama građanima da sami zaključimo o čemu je tu riječ.
Među tih 46 zastupnika nalazi se i sedam zastupnika iz ovog saziva Sabora, a među njima su HDZ-ovi Vladimir Šeks, Stjepan Milinković, Ivanka Roksandić i Ana Lovrin, HDSSB-ovac Boro Grubišić te Furio Radin i Deneš Šoja iz manjina. Oni su predali zahtjev za mirovinom, koja može doseći i 15 tisuća kuna, da bi nakon jednog dana mirovine istu zamrznuli i vratili se u Sabor. Na taj su način zadržali pravo na povlaštenu mirovinu kojoj nova vlada najavljuje skoro ukidanje, unatoč tome što su se aktivno nastavili baviti politikom. Time navedeni zastupnici nisu prekršili niti jedan zakon. A zašto? Pa pravili su ih i izglasali oni sami radi njih samih.
Imam previše mandata, ali sam to učinio iz mjere predostrožnosti (čisto hrvatska riječ!) da ne bi došlo do neke zakonske promjene prema kojima bi mi smanjili mirovinu. Već tri godine se takvo nešto najavljuje. Nemam što osporavati, ja priznajem. To je moje pravo. Imam 43 i pol godine radnog staža. Te promjene bi ugrozile moj status. To nije neprirodno ni amoralno - komentirao je za Hrvatski radio aktiviranje svog umirovljeničkog statusa Vladimir Šeks. On, jedino on, zna što je neprirodno i amoralno.
Što je najtragičnije oni nam kroje pravdu. Oni su „krema“ društva. A što njih briga za neke radnice koje imaju do 30 godina staža, ili radnike koji imaju i više, a sada nemaju od čega živjeti?
Tajkuni
Radi se o lakonogim novokomponiranim bogatašima. Ima ih mnogo. A samo na našim južnim prostorima: Vidošević, Kerum, Milavić, Tedeschi i drugi. Svi su se „pošteno“ obogatili. Gdje su bili od početka osamostaljenja Republike Hrvatske. Nijedan od njih nije bio na braniku Domovine. Zato su oni kupovali u bescjenje državnu, narodnu imovinu. Dok su njihovi vršnjaci gubili živote i zdravlje na mnogim čukama, oni su uredno grijali svoje ljepše polovice, a još ponekoga.
Branitelji (normalno da mislim na branitelje a ne „branitelje“) nisu imali kad misliti o sebi, nego bi jedva čekali doći sa svojim obiteljima proslaviti sreću da su živi. A neki koji se kunu u svoje braniteljske zasluge ponašaju se kao i tajkuni: što više uzeti državi, jer to nije ničije. Pa da se nismo vratili u komunizam 70-ih i 80-h godina.
Lactalis
Lactalis grupa prva je po veličini i snazi mliječna grupacija u svijetu te vodeći svjetski proizvođač sireva, uključujući i sireve kontroliranog podrijetla. Toj grupaciji prodao je Luka Raić Dukat poznatu hrvatsku mljekaru. Kako ju je uspio kupiti bivši milicionar i autoprijevoznik, teško je shvatiti. Kako je lako kupio, tako je lako i prodao.
Ovih dana svjedočili smo protestima naših mljekara. Protestirali su zbog sramotno male otkupne cijene mlijeka, cijena proizvodnje svakim je danom sve veća. S pravom su protestirali, ali bez nekog osobitog učinka.
A zašto? Pa nemamo ništa svoje osim ono malo zemlje. Sve je na koljenima: privreda, poljoprivreda, moral, rad, poštenje, a i sam čovjek. Dukatu se ne isplati kupovati mlijeko kad ga Lactalis ima u izobilju. Kažu 6 milijuna litara viška. I gdje će s njim nego uništiti hrvatskog seljaka i legalno uvozeći mlijeko i mliječne proizvode u Hrvatsku. Što li nas tek čeka u EU?
Pridružujem se mljekarima i obećavam da nijedan proizvod Dukata neću kupiti niti koristiti. Imamo naš mljekaru i mlijeko Z' bregov. Ovo nije plaćeni oglas nego očajnički čin jednog Hrvata.
Uništile su nam „naše“ Vlade poljoprivredu, svinjogojstvo, i inače stočarstvo od 2000.-te godine do danas.
Da ne govorimo o prodaji najvrjednijih hrvatski tvrtki: INA-e, Telekoma... Na redu su neprodana bogatstva: otoci, Croatia osiguranje, HEP, Hrvatske šume, Hrvatske vode. I to svi premijeri od Račana do Milanovića.
Dačić
Napadi na hrvatske navijače u Srbiji nedopustivi su incidenti koji narušavaju ugled Srbije. Ne smijemo se ponašati kao oni kada naši odu tamo (op. ur.), izjavio je Ivica Dačić, inače predsjednik Socijalističke (Slobine) partije Srbije, aktualni ministar unutarnjih poslova Republike Srbije, i osta živ.
Zna se kako su se njihovi ponašali. Sjetite se utakmice između Dinama i Crvene zvezde odigrane u Zagrebu 13. svibnja 1990.! Tada su zvezdaši demolirali gledalište stadiona, razbijali po gradu Zagrebu, uništili vlak kojim su se dovezli.
Ali i u današnje vrijeme. Europsko rukometno prvenstvo održano ove godine u siječnju u Beogradu pokazalo je pravu sliku srpskih navijača. Što li su radili, vrijeđali, gađali svim i svačim naše igrače, ne može se opisati. Kao „kruna“ svega bilo je gađanje naših igrača na klupi pikadom. A rezultat toga promašaja bilo je povrijeđeno oko njihovog igrača. E D(r)ačiću, D(r)ačiću!
Kosor
O bivšoj je Premijerki riječ. „Uvela“ je Hrvatsku u Europu. Ali kako? Na način svih diktatora. Od Tita do Staljina... Njezin glavni ideolog, Šeks, odredio je da 50% plus jedan glas, onih građana koji izađu na izbore, odlučuje o svim građanima. Znao je „stari lisac“ Šeks da u tom slučaju nikad hrvatski građani ne bi izišli u 50 postotnom broju. I tako je Hrvatska rezultatom od 66% prihvatila Europu. Drago mi je da je u Čaporicama bilo više protivnika, nego podržavatelja ulasku u EU, dotično 78 glasova protiv, a 66 za. Ali, ukupni postotak svih birača koji su izašli na izbore je tek oko 34%.
Za smjenu splitskog gradonačelnika, ali i ostalih, traži se većina svih građana. Tako da ispada da nam je mjesto predsjednika općine Civljane (137 stanovnika) važnije od ulaska u Europu.
Drugi njezin „biser“ je odabir koalicijskog partnera u Splitu, Kerumove HGS strančice. Kad je Kerum izgubio povjerenje Splićana, Kosorka mu ga daje.
Valjda će uskoro doći i njezin politički kraj, jer to i zaslužuje.
Prvi potPREDSJEDNIK
Ne čudite se podnaslovu. Radi se o Prvom potpredsjedniku Vlade. Sam je tražio i dobio takav naziv. Čovjek očito želi biti predsjednik. A ne može. Zato je i izmislio ovakvu titulu.
Sin vojnog tužitelja koji je bio i prvi vlasnik privatne tvrtke Coning. Sjetite se vi stariji da je sponzorirao vaterpolski klub Mladost koja se tada zvala Mladost Coning. A to nije mogao bilo tko. Samo oni koji su bili u prijateljstvu s UDBOM.
Danas je optuženik zbog smrti dviju osoba u Madžarskoj. To se svakom vozaču može, nažalost, dogoditi. Ali njegova indolentnost, gotovo drskost, ne dopušta mu da se spusti među ljude. Da uzme svoj dio krivice i svoj križ.
Naučio čovjek imati sve osim onog što Bog daje.
Vlada
Mislim na Milanovićevu Vladu. Može svatko mirno spavati. U njoj su sve ljudi od struke. A malo tko što zna.
Sjećate se koliku su hajku proveli preko svojih satelitskih grupacija kao IPH, radija i televizije kad je bivša Vlada digla PDV s 22 na 23%? Porez nazvaše haračem. A oni preko noći s 23 na 25%. I svi muče. Nije to harač , kažu. To je put izlasku iz krize.
Pa i budala bi tako znao. A oni otkrili da su pametni. Koje sve mjere poduzimaju, čini se da čine sve kako bi, kad se malo omaste, prepustili vlast drugima, kojima će ponovno dijeliti lekcije. Napisao sam u prošlom broju, nažalost, svoja predviđanja: nijedan pijetao nije kukurikao 4 godine.
A kad vidim narodnosti ministara shvaćam Veljka Džakulu koji je rekao da Srbi ne trebaju tražiti izmjenu ustava da ne budu manjina. Pa ima ih lijep broj u Vladi. Čak i s hrvatskim prezimenom.
Kuharić
Blagopokojni kardinal Franjo Kuharić ulazi u ovu rubriku, ni kriv ni dužan. Kao što znate umro je 11. ožujka 2002. godine. Povodom spomena na desetu obljetnicu smrti kardinala Kuharića, njegov nasljednik na stolici zagrebačkih nadbiskupa kardinal Josip Bozanić, najavio je pokretanje kanonskog postupka za proglašenje blaženim blagopokojnoga kardinala.
Što reći? Već sam pisao o Bozaniću kad je dobio grimiz da se povijest, izgleda ponavlja. Nakon sveca Stepinca dobili smo Šepera. Nakon, rekao bih sveca Kuharića, dobili smo Bozanića. Ni za što nismo zaslužni, ni krivi.
Postavlja se pitanje otkuda tolika ljubav Bozanića prema Kuhariću. Zna se da ga Bozanić, u najmanju ruku nije trpio. Htio ga je pred kraj života udaljiti i iz kaptolskih prostora da umre negdje drugdje.
U očima, valjda, biskupa, svećenika pogotovo, a i naroda nijedan zagrebački nadbiskup u zadnjih stotinu godina nije bio tako nepopularan, daleko od naroda i vjernika.
Uvidio je da mu je zadnja šansa da nešto ulovi u mutnom rehabilitirati kardinala Kuharića. No, ne radi njega, nego radi sebe.
Više ništa ne pali. Može se Bozanić i na glavu okrenuti i na njoj hodati nitko mu neće vjerovati. On je svoje već odavno rekao. Dao Bog da ode što dalje i da ne bude više član Crkve u Hrvata.
A kardinal Franjo Kuharić za nas je svetac i bez kanonizacije.
Tadić
Iznova pišem o srbijanskom predsjedniku Tadiću. Nacionalist je u onom pejorativnom smislu riječi. Sve bi sebi i svojima. Tako smo ponovno čuli da je Dubrovčanin Ruđer Bošković, učenjak svjetskog glasa, Srbin. Ni prvi niti posljednji. I u vrijeme Miroslava Krleže, za nekog simpozija u Dubrovniku šezdesetih godina prošlog stoljeća, neki srpski članovi prosuli su tezu da je Bošković Srbin. Krleža je tada odgovorio: „Sve mogu dopustiti, ali da Srbin bude isusovac (član reda Družbe Isusove) ne mogu ni pomisliti.“
Valjda je tih godina Tadić učio ćirilicu pa do njega nisu dospjele Krležine riječi jer su ih prenijeli dnevni listovi pisani latinicom.
Iz srpskih novina citiramo i gostovanje „srpskog istoričara Jovana Pejina“. Njegove izjave u emisiji In medias res, na drugom programu HT-a, da je „Vukovar oduvek bio srpski, dok su Hrvati uvek prisvajali tuđe, između ostalog i Tomislavljevu krstionicu koja je u stvari italijanska“.
Kada je Jovan Tepeš, potpredsjednik HNS-a, dobacio: „I jugoslovenska vojska se borila u Vukovaru", Pejin je uzvratio: „Pa, Vukovar je bio srpski grad." Pejin se tu nije zaustavio - iznio je i tvrdnju da je 1.200 katoličkih sveštenika predvodilo ustaše koji su ubijali Srbe.
Sve laž do laži. Onako po srpski. Valjda Srbi žele sve posrbiti pa i prof. Ivana Tepeša kojega tituliraju potpredsjednikom HNS-a, a on je zamjenik predsjednice HSP-a dr. Ante Starčević i ime mu je Ivan.
Zemun je bio hrvatski grad pa ga malo tko danas smatra hrvatskim. A Vukovar je bio i bit će uvijek hrvatski grad.
Ali, tvrdnja da je Tomislavovu krstionicu napraviše Talijani je budalaština i sramotna tvrdnja „istoričara“ (povjesničara) Jovana Pejina. Najprije nije hrvatskoga kralja Tomislava, nego kneza Višeslava (? 799.- 802). A da je napisano na latinskom jeziku, znak je da su Hrvati od početka i uvijek priznavali Papu kao Kristova nasljednika, a nikakav Vizant (Bizant).
Kakvi Srbi takva im i Akademija.
Mudrinić
Kad je došao iz Kanade predstavljen je kao veliki izumitelj od čijih će izuma Hrvatska imati neprocjenjive koristi. Kad ono ćorak. Od izuma ništa, od zarade još manje.
Zato je znao unovčiti svoj dolazak (povratak) u Hrvatsku. Imenovan je direktorom Hrvatskoga telekoma kojega su vlasti prodale Deutsche telekomu za lemozinu. A novi vlasnik ubire li novac, ubire. Ma koji Turci i njihov harač. Nisu im ni do koljena. Skuplje su im usluge nego u matičnoj zemlji. A gospodin Kanađanin živi k'o bubreg u loju. Godišnja mu je plaća nekoliko stotina tisuća kuna. Zna čovjek. A stida nema. Ne zna, valjda, da je sve bogatstvo u Hrvatskoj stvorio radnički i zemljoradnički živalj koji nije išao za udobnošću stranaca koji su ih zvali.
Blagoslov obitelji
Ove se godine digla prašina oko blagoslova obitelji, ili kuća. U pitanju je novac koji se pri tome prikupi. I onda se javi nadbiskup Barišić koji je, navodno, dao upute svojim svećenicima da prilikom blagoslova ne uzimaju novac.
Nije istina da je dao upute ili naredio. Zna se da se naređuje ili daju upute pismeno. Ni osobno, niti na župski ured nisam dobio takav ili sličan dopis. A ako je on to rekao nekom novinaru to me ne obvezuje. Za zaključiti je da je to rečeno i napisano samo radi reklame!
Osobno već godinama prigodom blagoslova obitelji ne uzimam tada novac. Nisam ni ove godine. Ali ne radi neke preporuke, nego iz principâ koje ne želim navoditi. Blagoslov kuća je uveden najprije u Splitu isključivo radi novca. Pa, zašto ljudi i danas ne bi uzimali. Za jednog kolegu, koji je sada protiv blagoslova, ali i primanja, kažu da je od sredstava jednogodišnjeg blagoslova obitelji kupio ženi i djetetu stan.
Što mislim o blagoslovu? Tvrdim da je nepotreban i teološki da se ne može nikako opravdati. Nepotreban je zbog toga jer ja ne mogu nikome nametnuti blagoslov. To je dar vjere. A mi blagoslivljamo obitelji (ili kuće) i gdje je nered, gdje se psuje, gdje se ne poštuje stariji i ne uvažava mlađi. Jednom riječju; nigdje gdje je nered.
Post je objavljen 13.05.2012. u 13:29 sati.