Neke stvari koje su nekada bile sasvim normalne, danas su odjednom postale "vrlo opasne" i "društveno neprihvatljive", ali ne zbog toga što su same po sebi doista takve, već zbog toga što su ih zbog negativnih medijskih prikaza i paranoje potaknute od strane dušebrižnika ljudi počeli takvima doživljavati.
Tako već samo to što neka osoba oko vrata ima fotoaparat često bude glavni razlog da razni egotriperaši, manipulatori i psihopati (sociopati) na račun toga ispoljavaju svoje egoistične i asocijalne tendencije, a koje se očituju u zastrašvanju, prijetnjama, nasiničkom ponašanju isl. Jer se osjećaju "ugroženima" i zato što snimanje smatraju "zlostavljanjem" i "nasiljem". No zanimljivo je da ti isti to "zlostavljanje" i "nasilje" pokušavaju "spriječiti" - zlostavljanjem i nasiljem!
Kako stvari danas stoje i koliko su se stvari u zadnje vrijeme promjenile na gore, dovoljno govore slijedeći primjeri...:
Nekada su ljudi rado pozirali fotografima, a sama pojava fotografa ih nije previše uznemiravala, već dapače, fotografi su bili vrlo cijenjeni.
Danas čim ljudi vide fotografa, kao da se pretvaraju u hiperparanoidne agente Gestapoa koji moraju po svaku cijenu znati tko je, što je, što i za koga snima...
Nekada je ljudima (a pogotovo ženama) bio kompliment kada bi netko u njih uperio fotoaparat, jer je to dotičnoj osobi značilo da je dovoljno zanimljiva i fotogenična da ju se ovjekovječi za buduća vremena.
Danas ljudi (pogotovo žene) to isto doživljavaju kao prijetnju ili opasnost, jer osobu sa fotoapratom doživljavaju kao je nekakvog voajera, "stalkera" isl. pa izmišljaju razloge "zašto se ne vole slikati".
Nekada je bilo sasvim normalno fotografirati djecu u parku, u igri, na ulici isl., i nitko se radi toga nije uzbuđivao.
Danas je praktički svaki fotograf blizu djece smatran nekakvim perverznjakom (uključujući čak i one koji snimaju vlastitu djecu).
Nekada su ljudi bili ponosni kada bi slika na kojoj se oni nalaze izašla u novinama (bez obzira o čemu se radilo).
Danas su novine i mediji u očima ljudi postali svojevrsni "stup srama", zbog čega mnogi pokazuju otvoreno neprijateljstvo prema svakome koga smatraju "novinarom" (uglavnom je dovoljno da osoba ima "profesionalni" SLR aparat).
Nekada se točno znalo što je zabranjeno snimati i iz kojeg razloga, a takve lokacije su bile vrlo jasno označene znakovima zabrane koji su iza sebe imali i zakonsku regulativu.
Danas svaka šuša uzima sebi za pravo drugima zabranjivati da snimaju nešto, najčešće samo sa jedinom svrhom kako bi sami sebi pružili lažan osjećaj sigurnosti i/ili osjećaj dominacije nad drugima, iako na to nemaju nikakvo zakonsko pravo.
Nekada je postojala samo policija koja je djelovala samo ako se sumnjalo da netko doista krši neki zakon, a fotografi nisu imali gotovo nikakvih većih problema.
Danas su tu razni zaštitari, čuvari, redari i slični likovi koji tlače ljude prema "muzičkim željama" nadređenih, a fotografi su tu redovito prvi na tapeti.
Ovakvih primjera bi se zasigurno moglo nabrojati još...
Inače, netko je jednom rekao da sve mane kada su u modi postaju vrlinama. No, treba se samo zapitati hoće li ta današnja "moda" ikada proći? Ili će možda svakom danom biti sve gore?
Post je objavljen 15.05.2012. u 00:10 sati.