Sinoć sam dobro večerao, a večera mi zapravo ne treba, ali eto, čovjek se brzo navikne na te neke fore. A nekada ne možeš da ne sjedneš za stol...neku dan sam bio na momačkoj jednoj večeri i bilo je veselo, ne mo'š da se ne proveseliš, iako, ovaj put nisam ost'o zadnji, valjda prvi put u životu. Ali bilo je veselo, a i svega na stolu, pa ne mo'š da ne omastiš brke malo. Onda se malko nazdravi, pa svako neku priču na stol baci, ja sam ispričao priču o jednom lovcu kojeg sam upoznao tamo u poljima gdje se žestoko tereniše. O društvu veseljaka i jednom osobito veselom čovjeku, kojeg je snimila njegova ekipa dok su pravili nekakvu čeku kako se vozi na zadnjem kotaču na motoru. Bio je prevesel za upravljanje, pa mu se motor malo oteo i izveo je tu zanimjivu akrobaciju. Ovo je sada ublažena verzija, jer sam shvatio da nije baš fora prepričavati takve priče. Pokušao sam je već jednom ispričati, onih dana dok je supermjesec sjao, bio sam isto tako na jednom druženju, ali tamo sam bio totalno drven, u stanju samo da mrmljam kao medvjed i s kim god sam razgovarao to je bilo baš nekako loše. Jedino je put nazad bio lijep, jer je supermjesec noći stvarno dao neku posebnu boju. Nisam ni sada bio nešto osobito razgovorljiv, ali ok, ovo je bila momačka večer i jedini oblik komunikacije koji je bio poželjan su zdravice, masni vicevi i sve što uz to ide. I ono, kašti, tcsss, ma ja,, mah, ajmo pit. Al nisam se baš nešto opio, nije da nije bilo, jesam uredno pratio situaciju i to je bilo to. U neko doba sam se pokupio i otišao, veselo društvo je ostalo, vjerujem, do ujutro i neka su, svaka im čast.
et' jedna momačka
Post je objavljen 13.05.2012. u 06:52 sati.