Marketing
Zamisli želju...
Cijeli život ju gledam, a danas sam ju prvi put vidjela. To je ruža koja živi u tišini svoje ljepote, vidiš baš je to čudno, naučila sam nekako da je ljepota glasna...A ona je toliko tiha da postaje neprimjetna. Tužno je to pomalo. Da takva jedna ruža, koja ako joj se dovoljno približiš, dopušta da udahneš mekoću njenih latica, koja ti pruža magični opijat mirisa, može biti usamljena. Pa opet, ta ruža je puno starija od mene, gledala je mnoge kako prolaze, kako žive, kako postoje. Možda je netko od tih ljudi ranije primjetio tu njenu posebnost koju sam ja propustila. Možda je netko bio sretniji, da ne kažem pametniji i volio ju. Uživao u njenom bivanju i trajanju. Možda je netko cijenio tu požrtvovnost i dostojanstvo. Možda joj netko nije dopustio da bude sama. Potajno se nadam da je nekad imala "svog nekog". Nadam se da sad nije kasno da ima i mene. Pružit ću joj pažnju i poglede i biti partner mjesecu koji ju nježno gleda svaku večer. I biti ću prijateljica jutru koje ju pozdravlja smiješkom, a tijekom dana kad prođem kraj nje, samo ću malo usporiti, jer onda će već znati da si pripadamo.
Oprostit će mi jednom možda, ako budem imala sreće.
Zatvorit ću oči,
biti ono što jesam.
Post je objavljen 12.05.2012. u 21:42 sati.