Marketing
Uz Riku
Jurcajući prstenom oko Splitopolisa malo koji će putnik namjernik biti svjestan da prolazi uz, ili mostovima preko čak tri rijeke koje "piju" vodu žedne Dalmatinske zagore. Pantan, Jadro i Žrnovnica, rijeke su koje su onako na prvi pogled, gotovo beznačajne i jedva da zaslužuju upis u akte ministarstva vodnog gospodarstva. Naravno, riječ je o zabludi. Da nije Jadra, ne bi Splita bilo. Da nije Žrnovnice, ne bi bilo antičkog Epetiona, a da Pantana nije, možda bi i bilo Trogira, ali zasigurno ne bi bilo ovoliko komaraca.
Možda će netko pomisliti, neš ti rijeka, sve zajedno nemaju deset kilometara toka. Opet zabluda! Nisu one kratke, nego je more blizu! Molim lijepo...
Ako se nastave ovakvi trendovi globalnog zagrijavanja od kojeg svako toliko cvokoćemo dentjerama ko Kikui dok govore, a po svoj prilici hoće, more će s vremenom preplaviti ove dražesne riječice tako da će od njih ostati samo tajanstvene vrulje.
Zanimljivo, lokalno stanovništvo ove rijeke ne naziva svojim imenom već za svaku od njih jednostavno kažu - Rika. I pri tom nema zabune. Ona naša je Rika, a one ostale su druge Rike...
Proljetna predvečerja idealno su vrijeme za napravit đir uz Riku. U to vrijeme psi izvode svoje vlasnike u šetnju. Oko Rike je živo i veselo. Mladići kajakaše. Debeli, koji još uvijek nisu izgubili sve nade u gubitak kojeg gramića masnog tkiva, džogiraju, trče, točnije reći - lipšu, plaze jezik i posrću gotovo na rubu predinfarktnog stanja. Oni koji su se davno oprostili od svojih snova u mršavu budućnost - samo fotografiraju.
Naišli smo i na slapić, a gdje je slapić, tu je i Cesarić!
Teče i teče, teče jedan slap,
što u njemu znači moja mala kap...
Gle, 50 lipa ispod slapa pliva
boca se vrti i pleše kao da je živa!
Čujem da se će se ubuduće plastične vrećice u dućanima plaćati po dvije kune.
Mislim da to nije dobar prijedlog.
Takve pizdarije trebaju koštati najmanje dvadeset kuna!
Štoviše, sve one persone koji šetuckaju okolo s plastičnim kesama u rukama treba s prezirom odbaciti.
Gnuš- gnuš, ti jedan nosaču plastičnih kesica, ne želim se družiti s tobom!
Hitno je potrebno dizajnirati platnene vrećice koje će se moći nositi oko pojasa, kao pederuše. Ili već kao neki drugi odjevni predmet.
No dobro, odlutao sam s teme...
Na Riku se spušta noć. Romantično je. U daljini se čuje motokultivator.
Trava uživa u večernjem tuširanju.
Rupice za golf pune su dojmova od loptica s kojima su se danas družile.
Mi smo se umorili.
Idemo nešto večerat.
Sutra ćemo trčat.
Uz Riku, naravno...
Post je objavljen 12.05.2012. u 11:15 sati.