jedan zagrljaj kada je pita...tko je ona zapravo...
kako se osjeća...
i kada ona napokon priznaje, da je usamljena...
jesi li shvatio, da je to razlog što gledamo taj film?
onaj pravi...
i da je sve to nekako slično...kad želiš čuti više od nekoga tko šuti...
a onda te zagrli...ode, jer je krevet premali i prevruće je i znaš da se ne bi naspavali...
a ti čekaš sms da je stigao doma...
i nekako ti je ljepši odraz u ogledalu...
izgubljeno, nejasno, nekada i nesretno, neuhvatljivo...sve ono između nas...i u nama...
i opet, tako neizrečeno blisko...
nikada neću to razumjeti...
Post je objavljen 11.05.2012. u 23:42 sati.