odlučila sam imat dečka.
ne znam shvaćate li koliki je to doseg. ja sam naime višegodišnja zagovornica single lajfa. uvijek imam odličan argument potkrijepljen primjerima iz života ako treba ohrabriti frendicu da se ne vrati bivšem dečku, jer ima dva ljubavnika i s njima joj je jebeno. no pun intended. ili kad treba frendu objasnit da treba prekinut s curom ako su 4 od 5 komentara o njoj koji izađu iz njegovih usta negativni. nema veze ako postoje osjećaji u oba ova (posve fiktivna) slučaja.. to ne smatram bitnim, jer.. osjećaji izblijede.
ali.. u zadnje vrijeme sam počela pomalo zavidjeti frendicama koje su u vezi, ne svima naravno, neke od tih veza ne bih ni mrtva.. ponekad ipak ulovim par ljudi koje poznajem u nekom poluintimnom trenutku.. može to biti samo pogled ili komentar ili osmijeh na nešto što mi drugi ne razumijemo, jer je interna fora.. i to mi bude nekako super.. zagrije me iznutra.. potakne me na razmišljanje o nekim lijepim trenucima iz prošlosti i nije mi ogavna pomisao da opet doživim nešto takvo.
ono što me potaknulo na ovu "odluku", ako se to tako može nazvati, je.. čak i ako osjećaji izblijede, znaš da ih je vrijedilo osjetiti.
ili sam u krivu?
ps - jednu od rečenica sam ukrala kul liku, jer me inspirirala. dugujem rižoto.
Post je objavljen 12.05.2012. u 01:02 sati.