Dakle dok oni malobrojni igrači jure na utakmicu kako bi ista bila reguralna (devastirani smo nedolascima - uglavnom opravdanim) naš ozljeđeni pouzdani Kurto provodi rehabilitaciju i meditaciju uz stručni nadzor. Želimo mu brz oporavak i povratak na terene već na jesen..... ako stručni nadzor dozvoli. Valjda hoće. Nadamo se. Podmiti će mo ju. Ucjenit ako ne ide drugačije. Zaprijetiti možda. Ma nešto će mo već smisliti ali ako ne pristane ni na šta onda će mo napucikati Ferdu da to riješi.
Ajmo o tekmi. Prvo. Jedva smo se skupili. Bilo nas je 15 a izgledalo je da će nas biti tek 10 ili 11. Sva sreća. Ovaj puta imali smo sreće jer gosti iz Suljoša nisu bili kompletni što nam je uveliko olakšalo posao. Uz to izbornik se nije zajebavao sa sastavom nego je postavio momaču postavu. Nevista - Vinko, Kljun, Hrco, Mijat - Perić, Zrno, Periša, Franjo - gosp. Brec i Jadro. I rutinirano i lagano do sigurnog vodstva. U poluvremenu su ušli Vjeko, Pajo, Darac i Kova i korektno odradili posao do kraja.
Naravno da naša niti jedna tekma nije dosadna. Ovaj puta pobrinuo se naš Nevista. Koji je kao golman uspio zaraditi isključenje na centru?!? Maestralno i neponovljivo. Potom je Vinko stao na gol da bi 10-tak minuta kasnije uhvatio penal i bacio loptu u kontru iz koje smo postigli peti gol. Čudo.
A grah. Ma strah me je više i pričati. Čovjek ga je sastavio fantastično. Rapsodija ukusa. Pikantan a ne ljut. Gust sa dovoljno mesa.... priča tri jezika. Čudo. Planta se opet nadmašio.
U ponedjeljak samo slobodni a u četvrtak idemo u Karanac našim prijateljima koji nas valjda neće...... jelte.