Marketing
Odživjeti život
Ponovo čitam Bölla, paralelno na netu sadržaje onog o čemu piše, nekako mi se čini da to nisu isti romani niti priče. Uživam u otuđenosti i posebnosti likova, npr. u “Biljaru u pola deset” glavni junak koji ima svoju firmu i kancelariju je nedostupan svaki radni dan između pola deset i jedanaest, u hotelskoj sobi igra biljar s jednim mladićem i razgovara s njim. Tako saznajemo između ostalog da je oženjen, s 20 već dobio prvo dijete, ali i da je u ratu kao njemački časnik digao u zrak opatiju, majstorski izgrađenu crkvu koju je kreirao njegov otac. Inače ni njegova tajnica ništa praktično ne zna o njemu osim da je drag kao poslodavac i da preferira određeno vino.
I junaci drugih Böllovih romana su jedinstveni, jedan u romanu “I nije rekao ni riječ” ustaje svako jutro i odlazi na posao kojeg više nema, klaune uz koje sam prije osjećao nelagodu sam zavolio čitajući “Nazore jednog klauna”, sjajna priča o ljubavi, “Izgubljena čast Katarine Blum” me definitivno društveno osvijestila, a njegovo uspravno držanje dok je Njemačkom vladala epidemija ludila kupila.
Kritizirali su ga svi “ljevica, desnica, centar”, a ja pounutrio neke njegove rituale življenja i umiranja.
Post je objavljen 11.05.2012. u 08:10 sati.