Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broduboci

Marketing

Mala, daj dvi salate


Brk mu je bio moćan, žena zgodna, a kuća ružna. No, njemu je bila dobra. Kuća naravno. Gipsani lavovi na ulazu budno su čuvali vrtne patuljke, a betonski stupići suvereno su odredili granice polukružnim balkonima. No dobro. O ukusima se najstrasnije raspravlja. Nitko nije znao čime se konkretno bavi, ali novaca mu nikada nije nedostajalo. Navodno je prije rata radio u predstavništvu Agrokoke, ali posljednjih dvadesetak godina uglavnom živi i djeluje kao samostalni manjamuktaš. Zli jezici bi ponekad zapalucali spominjući neke otete parcele u Krušici donjoj, no takve ga glasine nisu isuviše uzbuđivale. Doimao se dobroćudnim. Volio se družiti s poznatim facama i to mu je divno čudo uspjevalo. Njegovo lice često se moglo vidjeti u tiskovinama šarenih boja. Nikad u glavnoj roli, uvijek kao privjesak, ali inšoma dela šoma, s vremenom je njegov brk postao opće prepoznatljiv.



Bio je na "ti" sa svim značajnijim direktorima u županiji, slučajni uzvanik na svečanim domjencima, konoba kod Dunde u Sitnu Gornjem postala je njegova proljetna rezidencija. Hrskava pečena janjetina u društvu novopečenih bogataša njegova dobitna kombinacija. Početkom ljeta bi se ukazao na splitskim festivalima i sličnim lumperajkama. Političari mu nisu bili pretjerano zanimljivi. Istina, jednom je umalo izazvao diplomatski incident kad je pozvao Svetog Oca na piće nakon mise na netom nasutom Žnjanu. Nešto kasnije ostao je silno razočaran što nije prošao audiciju za Big Brother. To mu je bila velika želja. No zato je briljirao u "večeri za pet". Spremio je najslasniju večeru u povijesti šoa. Svi su ostali ugodno iznenađeni njegovim kulinarskim sposobnostima. Kasnije je nepravedno diskvalificiran jer se saznalo da mu je već gotova jela u kuću dostavio poznati kuhar Boris Megdanović. Večera se pamti, diskvalifikacija baš i ne. Osokoljen uspjehom, pokušao je i mijenjati ženu. Zamisao da sudjeluje u najglupljoj emisiji u povijesti čovječanstva, njoj se nije osobito svidjela. Način na koji su usaglasili stavove ostao je obavijen velom tajne, ali slučajno ili ne - na danima maslinova ulja pojavio se s velikom šljivom ispod oka.



U posljednje vrijeme malko se primirio, kriza je očito drastično prorijedila broj glamugroznih događanja na hrvatskom jugu. Dobroćudnog manjamuktaša potpuno sam izgubio iz vida sve do jučer kad sam ga prepoznao u Tommyja. Zapravo, čuo sam ga kako žustro raspravlja s mesarom. Prijatelju, daj mi telećih bržola, ali ne bilo kakvih samo najboljih, e to to, aj baci na vagu, a moga si brate dodat i štakod žunte, e tako tako, šta kažeš kilo i po, unti jarca, puno mi je to, aj skini malo, vid'ga pa to je puno kostiju, šta kažeš, dat ćeš mi plećku, aj dobro, aj aj samo brže, priša mi je!

Mesar je znalački uslišio sve posebne zahtjeve velecijenjenog potrošača, a ovaj se, zgrabivši kesu s mesom sjurio prema kasi. Tamo se doslovce sudario s jednom jedrom djevojkom zadavši joj bodiček u pleksus. Dok se stamena plavojka snašla od iznenadnog udara brkatog torpeda, on je već preskočio troje ljude koji su strpljivo čekali u redu stalno vičući – priša mi je, priša mi je!

Uz prigodno kolutanje očiju, nisu imali drugog izbora. No, to nije sve. Kad je trebalo platiti račun, sjetio se da nije uzeo salatu. Salata – nije to nikakav problem!
Mala, ej mala – slušaj – obratio se djelatnici na odjelu voća i povrća – daj mi brzo dvi salate!

Mala se ispočetka pravila da ga ne čuje, mirno je preslagivala banane i kukumare u kutije. Uostalom, ako mu bilo šta treba, neka sam dođe i odabere.
Malaaaaaaa, ješčula, daj mi dvi salaaaaaate, priša mi je – odjekivao je Tommyjem njegov hroptavi glas. Ljudi iza njega počeli su nervozno cupkati na mjestu. Vidjevši da nema previše izbora, mala mu je krotko i nadasve svečano uručila dvije glavate salate.

Evo – jeste li zadovoljni!?
A gospeti, mogla si i bolje komade izabrat...

Mrmljajući nešto nepristojno sebi u bradu, odjurio je prema vratima ostavivši iza sebe prigodni žamor okupljenog pučanstva.
Ipak je on, na neki način – selebriti, jel 'da...



U svakom slučaju, uredno sam platio svoj ceh, skoknuo do obližnje pekare po kukuruzni francuz, a za to vrijeme, naš selebriti je sasvim zaboravio na žurbu. Opušteno je ćaskao s nekim poznanikom, ne pokazujući više ni najmanjim znakom da mu je priša! Ma pogledaj mustre, u dućanu je preskočija osam ljudi, a sad tu laprda i lamata rukama! Pa da ga ne bi čovik bombiza u templa!

Poželio sam se uvaženom selebritiju obratiti s nekoliko umilnih riječi i blago upozoriti na neprimjereno ponašanje, ali on me je, potpuno neočekivano preduhitrio. Krenuo je prema meni širokog osmijeha i sav srdačan gromko uzviknuo – A di si prijatelju!?

Hej, ja njegov prijatelj? Pa s tim tipom se nikad u životu nisam upoznao, nikad nismo razmijenili niti jednu jedinu riječ. A sad sam njegov prijatelj? Ma vjerojatno me zamijenio s nekim.

A evo, tu sam – nemušto sam promrmljao još ne dolazeći k sebi od iznenadnog izljeva srdačnosti, nastojeći se što prije izvući iz neugodne situacije. Međutim, slijedećim me pitanjem potpuno dotukao

A još si na škveru, ha?

Moooolim? Sad više nema greške, on zna da sam još na škveru pa jeboooooote!
Ko zna šta još zna?

Ostao sam zabezeknut sa svim tim kesama u rukama, dok sam se izvlačio iz ralja sveprisutnog stvora, jedino sam još uspio čuti kako mi je neka bakica kao slučajno u prolazu dobacila – s kim si takav si...





Post je objavljen 10.05.2012. u 08:45 sati.