Ne daj se , Marija
sutonu tužnom
i jutru budnom.
Proljeće sam odnio tvoje
i rana je tvoja posuta solju,
da još više boli.
Na semaforu sam stao,
i vratiti se htio,
u očima mi je osmjeh tvoj bio
i kao da sam snio,
pomaknut se nisam mogao.
Mnoštvo se guralo
i u sljepu ulicu me dovelo,
u glavi mi je nevini pogled
i rođendan njen,
a tek joj je šest ljet.
Ne daj se , Marija,
sutra te nova ljubav čeka,
traži čovjeka bez okova,
i u biti slobodna.
Ne daj se , Marija
sutonu tužnom
i jutru budnom ,
jer ljubav je tvoja , totalna pogreška.
Post je objavljen 08.05.2012. u 00:13 sati.