Kad nam je životni cilj izazov koji zahtjeva puno energije i rada, znatiželjno ćemo svako jutro nakon buđenja iščekivati što nam to donosi novi dan. I dok koračamo danom, kroz mnoštvo čudesnih mogućnosti, trudit ćemo se podići dobre vibracije u nama i oko nas, svjesni koliko smo moćni.
No, kad nam je nutrina prazna i život bez smisla, ko travka na vjetru smo. Savijaju nas i lome događaji oko nas, dotičemo često dno i jedva se uspravljamo, naše misli su u potpunom košmaru, a aktivnosti uglavnom stihijske i neodgovorne. Jutarnja „motivacija“ su nam prve jutarnje vijesti koje popratimo psovkama kao i sinoć, ili rani problem u komunikaciji jer nemamo snage i hrabrosti za razgovor i „dosta nam je svega“, ili bezuspješni pokušaj pokretanja automobila, pa verglamo do besvijesti „za inat svemu“, a u nama raste bijes, tlak nam se diže a samopouzdanje pada, pa postajemo jadni, gubitnici puni samo sažaljenja. „I što će nam takav dan, …… te dan“.
Zgodno kaže Anthony Robbins: "Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi koje usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ o financijskom padu.
Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."
I tako u bijesu odlučimo da ćemo na poziv sindikalnih ili nekih drugih vođa, izići i mi na ulice i pokazati toj „marvi“ „kriminalcima“ i slično, ono što ih ide.
Jesu li sve ove manipulacije, s nama ljudima, dio planirane zavjere ili je neki drugi čak benigni razlog, uopće nije važno. Važno je osvijestiti činjenicu da takve manipulacije masama koje se hrane najnižim vibracijama, nikome i ničemu ne donose dobro, naprotiv donose štetu jer sudionici gube osobni identitet i dragocjeno vrijeme.
Znam buka je velika. Sve oko nas bruji o stotinama problema, lošim stvarima i događanjima, pa zaista izgleda nemoguće da normalan čovjek preživi u ovom nevjerojatnom vremenu.
Ali ovo je naš trenutak i naš svijet u kojem živimo. Upravo sada i ovdje smo iz nekog vrlo bitnog razloga i upravo vrijeme u kojemu živimo je puno nevjerojatnih prilika. Trebamo vjerovati da će svatko na svom mjestu odraditi najbolje svoj dio posla, jer nitko nema vremena za tuđu ulogu. Odradimo li svoj dio, u skladu za zajedničkim stremljenjima, dali smo najveći mogući doprinos sebi, užoj i široj zajednici, Planeti.
Velike promjene se već događaju, ali ih od silne buke i meteža ne vidimo. Svijet se mijenja sve brže, počevši od promjene svijesti, shvaćanja i prihvaćanja činjenice i uloge svakog od nas. Događa se buđenje čudesnog nam uma i energije potrebne za postavljanje cilja i pronalazak smisla življenja, za što je potrebno vrijeme i strpljenje.
Ne samo da će nam smisao dati značenje, nego ćemo jasnije odrediti smjer u kome idemo i lakše donositi velike odluke. U teškim životnim situacijama, kad doživimo neuspjeh bilo koje vrste smisao života je taj koji nas motivira da izdržimo.
Viktor Frankl, slavni neurolog i psihijatar, u svojoj knjizi „Čovjekovo traganje za smislom“, je opisao osobno iskustvo u koncentracijskom logoru i kako je unatoč poniženju i patnji, bio odgovoran i uspio reći „da“ životu.
„Jedinstvenost i posebnost po kojoj se razlikuje svaki pojedinac, i koja daje značenje njegovu postojanju, jednako utječe na kreativan rad kao i na ljudsku ljubav. Kad čovjek shvati da ga je nemoguće zamijeniti, postaje u potpunosti svjestan odgovornosti prema životu i njegovu nastavku. Čovjek koji postane svjestan odgovornosti koju ima prema ljudskom biću koje ga s ljubavlju čeka, ili prema nedovršenom radu, nikada ne može odbaciti život. Zna zašto svojega života i može se nositi s gotovo svakim kako“.
„Čovjek ne bi trebao tražiti apstraktan smisao života. Svatko ima svoj specifičan poziv ili misiju u životu da ispuni konkretan zadatak. Zato se ni jedan pojedinac ne može nadomjestiti niti se njegov život može ponoviti. I zato je pojedinčev zadatak jedinstven baš kao i njegova sposobnost da ga ispuni.
Budući da je svaka situacija u životu čovjeka izazov i problem koji mora riješiti, pitanje smisla života moglo bi se zapravo obrnuti. Čovjek, u konačnici, ne bi trebao pitati što je smisao života nego bi trebao shvatiti da je on taj koga se pita. Jednom riječju, život svakom čovjeku postavlja pitanje; a on životu može odgovoriti jedino odgovarajući za svoj vlastiti život; on životu može odgovoriti jedino tako da bude odgovoran.“….. Viktor Frankl
A profesor Michael Steger, koji je radio anketu o smislu u životu, kaže:
"Općenito, ljudi koji su pronašli neki sveobuhvatni smisao, neki temeljni cilj potpore onome što rade i u što vjeruju, imaju mogućnost da lakše izdrže sve stvari kojima ih život pogodi. No, ne treba to uzimati zdravo za gotovo. Nečiji smisao ne mora nužno biti dobar za društvo. Hitler je vjerojatno imao jasan smisao. Stvar je u tome da, u isto vrijeme, cilj bude zdrav za pojedince i svijet.“
Jakobom Needlemanom, filozof koji je pisao o etici, religiji i vođenju, poznat po svojoj knjizi „Novac i smisao života“, u intervjuu iz veljače ove godine, pod naslovom „Novcem možeš kupiti sve osim smisla“, kaže:
"Smisao, to je najvažnija stvar u našem životu. Možete imati sve vrste užitka, ali bez smisla ćete završiti očajni. Ono što sam otkrio u toku pisanja knjige „Novac i smisao života“, je da su ljudska bića kreirana za davanje. Ako bi to prikazali u najekstremnijem obliku, rekli bi, da smo kreirani za ljubiti i služiti nečemu većem nego smo sami, da li drugim ljudima, nečemu što zovemo Bog, ili samoj Pravdi. Dok ne pronađemo naš način davanja, neće biti sreće niti smisla. Ja se privremeno mogu osjećati da sam uspješan i poštovan, ali na kraju, mora postojati neka vrsta davanja. To je ono što nismo razumjeli jer davanje se sakuplja u neku vrstu porezne olakšice.
A novac bi trebao pomoći kao instrument traganja za smislom.“
Cijeli intervju možete pogledati na http://www.dailygood.org/view.php?sid=175
Dragi ljudi, dok tragamo za smislom života, podsjetimo se biti redovito zahvalni.
Živi svoj život tako da strah od smrti nikad ne može ući u tvoje srce. Kada se budiš u jutarnjim satima zahvaljuj za jutarnju svjetlost, zahvaljuj za život i snagu koju imaš, zahvaljuj za hranu i radost življenja. A ako slučajno ne vidiš razloga za zahvaljivanje, budi uvjeren da je greška u tebi….. Tecumseh, indijanski poglavica
Veeeeeeliki pozdrav!
Ana
------------------------
--- On Fri, 5/4/12, Ana Karlovic
From: Ana Karlovic
Subject: Treba li životu smisao
To:
Date: Friday, May 4, 2012, 9:37 AM
-------------------------
Post je objavljen 07.05.2012. u 09:45 sati.