Čini se da se sve više i više pojavljuje potreba da se, po uzoru na neke već postojeće masovne prosvijede i parade, počnu organizirati i "fotografske parade ponosa", "foto-masovke" i "foto-flashmobovi".
Zašto?
U zadnje vrijeme su prava fotografa sve više i više ugrožena, a fotografi često bivaju maltretirani i diskriminirani samo zato što su - fotografi. Na svakom koraku se nastoji ograničiti fotografiranje i praktički na svakom koraku se može naići na nekoga kome će fotoaparat "jako smetati" pa će na račun toga izmišljati nekakve "razloge" ili "zakone" koje će koristiti kao ispriku na temelju koje će, u nedostatku pametnijeg posla, maltretirati nekog fotografa. Štoviše, naljepnice "zabranjeno fotografiranje" u zadnje vrijeme se mogu vidjeti posvuda - od državnih i gradskih institucija, banaka, preko dućana svih vrsta, čak i na nekim pekarama!
Tu je "sigurnsot" najčeće navođen "razlog" takvih zabrana. Naravno sve zbog idiotskih uvjerenja da svatko s fotoaparatom koji negdje nešto ili nekoga snima sigurno sigurno to radi zbog nekakvih "subverzivnih", "terorističkih" ili" voajerskih" razloga...
Tako se danas fotografi praktički na svakom koraku moraju svakoj "šuši" koja odluči izigravati "autoritet" odgovarati na pitanja tko su, što su, što snimaju, za koga, zašto... Naravno, uz stalna nastojanja tih "autoriteta" da im onemogući snimaje svega što ti smatraju da je "nepoćudno" - počevši od toga da zaštitari salijeću ljude (sa SLR aparatiama) koji su se ususdili snimiti vanjštinu neke zgrade koju ovi čuvaju, valjda zbog "vrlo opasnog ugrožavanja ili devastacije zgrade pogledom", pa do toga da da se ljude ektiketaira kao "lešinare" ako npr. snime prometnu nesreću koja je izazvala blokadu neke ulice i veliku gužvu u prometu ili npr. kakav prizor gdje npr hitna pomaže čovjeku koji se srušo na ulici od vrućine.
No tu je posebno čudna jedna stvar - sve se to događa u deklarativno "slobodnim zemljama"!!
No čudno je to da se u tim istim zemljama "ljudske slobode" zagovaraju - pokušajima zabrane svega što netko iz nekog apstraktnog i iracionalnog razloga smatra "opasnim", odnosno ako nešto nekome "smeta" ili "ide na živce."
U najboljem slučaju, javlja se potreba tih kvazi-autoriteta da imaju sve pod apsolutnom kontrolom. Zbog "sigurnosti". No alobrojnima je poznato da je takva potreba za sveopćom kontrolom, pod isprikom nekakve "sigurnosti", odlika je - paranoje. A paranoja je uobičajen simptom nekoliko teških i ponekad za okoliš vrlo opasnih psihičkih bolesti!
Štoviše, može se čak reći i to da svatko tko tvrdi da je liberal, a zagovara ovakvu razinu zabrana i kontrole drugih "radi sigurnosti", nije liberal nego fašist! A osim toga i licimjer, jer se uglavnom itekako bune kada bi netko iz nekog razloga imao potrebu takvu razinu kontrole primjenjivati na njima samima.
Osim toga, opsesivne kontrole snimljenog materijala su vrlo svojstvene upravo totalitarnim režimima! Kao najbanalniji primjer tu se može navesti Sjeverna Koreja; tamo sve strane novinarske ekipe opremljene bilo kakvim sredstvom za snimanje su od trenutka ulaska u zemlju pod stalnom prismotrom - uvijek i svuda mora uz stranu osobu biti "vodič" (čija je primarna briga da ovaj ne vidi ili nedajbože snimi nešto "nepoćudno"), a prije napuštanja zemlje sve snimke moraju biti detaljno pregledane od strane vladinih dužnosnika.
No svejedno, čini se da se u zapadnim, deklarativno "slobodnim zemljama", vladajući sloj upravo trudi nametnuti baš takve totalitarne metode kontrole.
Početak pobune protiv dotične prakse kriminaliziranja fotografa dogodio se prije nekoliko godina u Velikoj Britaniji. Tamo su naime, od strane vladajućih, izglasani "antiteroristički" zakoni koji su policiji dali ovlasti da bez ikakvog razloga pretresaju ljude na ulici. Naravno, omiljene mete su bili fotografi. Ti isti zakoni su onoga tko snimi uniformiranu osobu praktički izjednačili sa teroristom. Preko noći su ljudi koji su se fotografijom bave bilo profesionalno bilo iz hobija pretvoreni u potencijalne kriminalce.
Upravo iz tih razloga, u Velikoj Britaniji su se već u nekoliko navrata događali prosvijedi u obliku fotografskih masovki. Najznačajnije su bile dvije - jedna ispred zgrade Scotland Yarda, te druga na Trafalgar square-u. Također bilo je još nekoliko manjih masovki (foto-flashmobova) zbog prerevnih zaštitara koji su pod paskom "privatnosti" tlačili ljude na de facto javno dostupnim površinama.
Po uzoru na Britance, moglo bi se nešto slično organizirati i kod nas! Naime, i kod nas se dosta često događaju razna tlačenja i maltretiranja fotografa, samo što se o njima jako rijetko piše u medijima. O dotičnim incidentima se može pročitati najčešće na internetskim forumima (ako se osoba odvaži svoje iskustvo podijeliti s javnosti), dok u medije dospijevaju samo oni najteži slučajevi koji uklučuju neki oblik nasilja i nasilničkog ponašanja, a koja dolaze upravo od strane zaštitara a ne fotografa.
Poznata su i mjesta gdje se gdje se takve sitaucije događaju - razni trgovački centri (npr. Arena), okoline poslovnih zgrada i sportskih objekata (Arena Zagreb, Jarun) pa čak i neki javno dostupni parkovi (Bundek, Maksimir...)... I dok je zaštitarima lako, u nedstatku drugog posla, zastrašivati kakvog usamljenog fotografa-entuzijasta, pitanje je kako bi se najbahatiji od dotičnih "autoriteta" ponašali kada bi ispred sebe imali grupicu od nekoliko desetaka ili stotina ljudi opremljenih najrazličitijim sredstvima za snimanje.
Post je objavljen 06.05.2012. u 18:45 sati.