TU SAM DA TE SLAVIM
Puno sam radio ovih dana, bio na sastancima s "važnim ljudima" , slikalo me za novine,
"a jadna ostadoh budala što zna koliko je znala."...ha..ha..to je Wolfgangova umotvorina..
Sad kad sam na neki način ostvario dječačke snove, uviđam koliko je važno ostati-dijete.
U konzumističko/komunističko/hedonističkom svijetu zakona tržišta, glamura i političke prijetvornosti, ostati dijete, čini se nemogućim.
Međutim svijedok sam te čudnovate pojave, svakodnevno.
Naravno ona se ne bilježi u medijima, nje nema na političkim pozornicama, nje nema u korporativnim planovima, nje nema u izvještajima tzv. agencija za procjenu "sretnosti društva" odnosno kreditnog rejtinga..
Ja sam nakon deset godina uspio riješiti jedan veliki problem, i poslovni i ljudski. Na putu do riješenja sam često bio na rubu da pojedine sudionike tog problema i udavim.
Jednom prilikom me i sutkinja upozorila da bi te moje "nakane" mogla podvesti pod kategoriju kaznenog zakona.
Naravno da nisam otišao do krajnjih granica, al mi jedan oblik "čežnje" za tim davljenjem još u srdcu ostao.
Naime glavni krivac tog monstruoznog odugovlačenja i ispraznih sudskih rasprava, mi je dan nakon podpisivanja ugovora, mrtav hladan došao zamoliti za jednu uslugu...
Već sam dovoljno star da znam za postojanje tih bešćutnih, egoističnih gadova, ali me svaki put njihovo postojanje razžesti.
Ali na sreću postoji i ona druga skupina ljudi, koja "se svakodnevne pere" .
To je kapital koji ne mogu kontrolirati Sotonini zaslanici i podle prijetvorne duše, koje nose raskošne titule od predsjednika uprava do predsjednika vlada do najvećih "filantropa" tipa Gatesa i Sorosa.
Evo nekoliko primjera iz svakodnevnog života:
Jučer sam, previdjevši raspored, obećao teniski teren jednoj našoj WTA igračici.
I naravno kako to obično biva, u ranu zoru kada svi naši članovi spavaju, pojave se njih četvorica i zauzmu mi dva terena.
Vidi @tigi da će biti problema a rješenja nema!
Jedan terenu tom terminu je jedan obitelj, čiji klinci igraju tenis kod nas, zakupila za cijelu sezonu....
Iskusno oko mi "sugerira" da bi mi oni bili najlakši "plijen", članove ne smijem ni pitati, a dečki igraju ligaško natjecanje na tri preostala.
I sad namješatam najservilniju i najneviniju facu da zamolim mamu, tatu, dedu i troje klinaca da malo ranije završe..ili da možda naprave pauzu od jedno sat, sat i pol..
I tako koračam ja nesigurnim korakom, kao da sam u minskom polju, prema glavi obitellji koji je jedan mali debeljko, ono:- Gospon Edelsberger bi li vas možda smetalo da napravite malu pauzu ili da vam Klub nadoknadi sate u nekom drugom terminu..jer znate zabunom sam rezervirao jedan termin preko vašeg.."
Izgledao sam gluplje od Maje Sever koja je "molila" zagrebačkog biskupa da ne grade Crkvu u Travnom u parku gdje kakaju urbani psići..
Uglavnom debeljuco je to prihvatio s osmijehom na licu i kompletnu "femili" odveo na kavu i iso-sport..u međuvremenu su i naši članovi završili sa svojom igrom pa su Edelsbergeri nastavili.
Koliko je malo dobrog potrebno da zasjeni tone zla koje Sotonini sljedbenici u oblicima novinara, političara, intelektualaca, poslovnih ljudi.... .bjespomučno sipaju po svojim tezgama, pred naše pragove u naše sobe....
Ali duboko vjerujem da ovaj svijet još uvijek obiluje plemenitim ljudima koji više vole svog susjeda od svog psa (glagol obilovati uzeti u relativnom smislu) i koji bi ti u nevolji bili voljni pomoći.
Dok sam hodao na "štakama" svi su mi željeli pomoći, tako da sam u jednom trenutku u svom pokvarenom mozgu pomislio da ih stalno nosim u "gepeku" pa kad negdje vidim gužvu na šalteru..evo mene sa štakama.
Koji kvarni vlaški tip!
I zato Bože daj mi snage da istrpim one koje ne mogu istrpiti i da ih zavolim bar ko svog psa!
evo me uhvatila neka sjeta i srcedrapateljska "životna faza"; valjda neće dugo..!
Pa vam prilažem jedan dirljiv video uradak.
Post je objavljen 06.05.2012. u 13:38 sati.