Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prophetanemo

Marketing

Krenuo sam nešto mudrovati, ali bijah prespor pa sam prije dovršetka teksta shvatio da pišem pizdarije.



Ako koga to veseli, može si smisliti nekakvu poruku. Meni je samo muzika super, a crtić isto. Bez pouke na kraju priče mogu dosta lako preživjeti.

Sukladno naslovu, ostavši svojom voljom bez stranice baljezgarija, ostao sam na suhom. Budući kopnenom životinjom, ne smatram to prevelikom katastrofom. Ipak, moram, da bi ovdje bilo nekakovog teksta, a to sam si uvrtio da želim postići, upregnuti volju u pogon. Bez inspiracije, bez želje da davim naletioce stvarima koje su mi se u zadnje vrijeme dogodile, jer bih onda zaspao nakon tri i pol rečenice, bez otprije gotovih tekstova (zapravo ih imam, ali traže malo više posla), nalazim se pred pred problemom koji bi bio zanimljivijim kad bi rjeđe dolazio. Današnji pristup bit će dopuna hiperboličnim forama. Zanima me koliko toga mogu naštancati ako počinjem prazne glave.

Jedan je momak imao toliko praznu glavu da mu je kroz uši stalno ulazio zrak i proizvodio piskutav zvuk.

Jedan je humorist imao tako loše fore da mu je publika nakon pola sata odlazila tri godine starija.

Jedna je pjevačica tako izvježbala svoje glasnice da je paralelno s pjevanjem izvodila i orguljske dionice.

Jedna je mačka toliko previše jela da je propala kroz pod pjesmice i upala mi na blog.

Jedan je miš toliko pio da je promašio svoju pjesmicu i završio pazi gdje!

Jedan je čovjek toliko lagao da mu nitko nije vjerovao.

Jedan je pak čovjek toliko lagao da su mu svi vjerovali.

Jedan je momak imao toliko dugačke prste da si je jednom sam izvukao trakavicu.

Jedan je drugi momak imao tako debele prste da mu se to vidjelo na nosu.

Jedna je žena toliko...

... i onda sam zadrijemao, podigavši si produktivnost za punih šest rečenica. Pa sam otišao spavati, spriječen vlastitim fizičkim ograničenjima. Bilo je oko tri ujutro. Sad više nisam načistu ima li smisla ovo nastavljati. S jedne strane nema jer sam pokazao koliko mogu zaspavši usred posla. S druge pak strane ima jer me ništa ne priječi da ponovim pokus dok sam pri punoj svijesti. Budući da mi je sadržaj glave i dalje prilično ništavan, odlučujem se za potonje.

Jedan je lik imao toliko praznu glavu da je nadobudno jeo svinjski mozak.

Jedna je papiga toliko dobro naučila govoriti da je u nekom času namjerno počela mucati da se riješi publike.

Jedna je žena toliko više zarađivala od svojega muža da mu to nije ni najmanje smetalo.

Jedna je priča toliko dugo trajala da su ju prodavali na metar.

Jedan je barometar stalno bio pod pritiskom.

Jedan je medvjed izgledao toliko slatko da je bez problema živio od djetetine.

Jedan je gepard toliko brzo trčao da se morao vraćati nazad po antilopu.

Jedna je muha bila toliko naporna da je za svog kratkog života uzrokovala tri razvoda i jednu masovnu tučnjavu.

Jedan je komarac bio toliko naporan da nije dugo živio.

Jedna je ulična lampa toliko precizno znala ugasnuti da bi pješaci redovito ugazili u lokvu vode koja je bila blizu nje.

Jedan je kuhar bio toliko vješt u svome poslu da ga nisu nikad pitali što je skuhao.

Jedna je kraljica imala toliku poslugu da je prva sluškinja isto nosila nekakvu krunu.

Jedna je konzerva toliko vremena provela u frižideru da je njezino otvaranje značilo smak svijeta četirima nacijama.

Jedan je sir imao toliko rupa da su ga prodavali u vrećici.

Jedan je miš toliko volio glodati da su ga uposlili u vojsci kao frizera.

Jedna je voditeljica toliko puno pričala da su joj dali dva programa.

Jedan je profesor toliko puno mislio da je umro od gladi.

Jedna je teorija bila toliko općenita da se s njome nije ništa dalo napraviti.

Jedan je bakterijski soj bio toliko otporan na antibiotike da je izumro jer je svu raspoloživu energiju trošio na antitijela.

Jedna mi se vrsta pseudohumora toliko dopada da moram redaljku završiti kako sam i započeo. Dekretom.

Dosta za danas.

Post je objavljen 06.05.2012. u 19:19 sati.