Poslala sam mu poruku danas...
Nasla sam njegov broj u dnevniku...
Zašto?
Ne znam...
Nakon prelijepog trenutka sa Tecktonikom...
ja sam se slomila i dok se tusirao,
ja sam plakala...
Rijeka suza krenula je mojim obrazima...
Crna maskara razlila se licem stvarajuci odraze mojih osjecaja u tom trenutku...
A što ako ga više ne volim?
Što cu ja ako ga izgubim?
Što da napravim ako ode ili ako ja odem?
Zujale su mi glavom riječi dok sam plakala...
I otvorila sam stare dnevnike...
Nalazeci Njegov broj...
Poslala sam mu poruku...
Ne gubim nista...
Ipak...
Laknulo mi je kada je umjesto odgovora dosla obavijest da poruka nije isporucena...
Nema vise taj broj...
I tu je jos jedna prica zavrsena...
Sad trebam samo zavrsiti s ovom zbunjenoscu...
Otici na par dana dalje od Tecktonika...
Pustiti da me prode proljece koje mi uvijek iznova donosi vijest da ga ne volim vise...
I uvijek iznova bude pogresna...
Biti ce i ovaj put...
Jer... da nije pogresna...
Ne bih pisala ovo...
Ne bih se pitala:
Kako cu ja bez Tecktonika ako odem?
Post je objavljen 05.05.2012. u 18:31 sati.