Ja jesam
dio svijeta što se smije,
al' tuga u meni
ispija taj plam i guši me,
guši,
i osmjeh na licu
i dodiri duše što bude moja jutra
samo su maska
koja pada noću
kad nikog nema
jer,
od pogleda skrita
sakriti se mogu
još samo u samoću.
Preko kraja svijeta
pružam ti ruku,
u samoći mojoj pronađi svoj san.
Možda će manje
samotna biti
isplakana jutra,
samoćom ispran dan.
Post je objavljen 05.05.2012. u 10:00 sati.