Marketing
TKO JE STAVIO PROSINAC U SVIBANJ
Muško. ....
Žensko....
Srednje.....
Vrabac....mjesec...leptir....netopir...
Svejedno.
Postoji jedno vrijeme kad je potpuno svejedno.
Duša....
Koja pažljivo sluša
moja trabunjanja do tri ujutro,
a ja se grčim nad tipkovnicom da mu skratim noć,
nasmijavamo se i tješimo,
ogoljeni ispred ekrana
poput tek izleglih ptića, drhturavi,
jesi li to ti.
I tako godinama.
Otkad smo uveli i mobitele, čarolija nije splasnula.
Imali smo žuljeve na palcima od slanja poruka.
Imao je muški glas i ženske strahove,
nije imao ženu, ni djevojku,
živio je i radio u mom gradu,
i riječi su nam postajale bliske i jestive,
poput toplog daha divljih konja na proplancima.
Grlili smo se usamljenički i očajno,
sličnim senzibilitetima, iz daljine,
prezreni od uobičajenih susreta zbog njegovih strahova,
djeleći naše svakodnevne radosti, slabosti i plahosti.
Nisam izmišljena stvarnost!
Niti preodređena da me se predugo samo sanja!
Radoznalost mi je organ, ticalo, koža.
Nestrpljivošću mi se sjaje oči.
Stalno sam pitala: a kad?
Moje noge izmišljene su za pričanje priča o nevidljivim gradovima
i njihovim sumracima ruža tek propupalih,
bokovi zemljani ko blagoslov ptica iz dalekih krajeva,
al razmičem um poput svilenih zavjesa
i mogu razumijeti
svaki treptaj vlati trave kojim priziva svoju kišu.
Nije mi rekao sam.
A imao je priliku.
Saznala sam raspitujući se, sama.
Znatiželja je ubila vidru.
Da li me je svjesno povrijedio?
Da li ga je zabavljalo mučiti me,
dovoditi me
u zabludu
i stanje zaljubljenosti
zbog ponovno pronađene bliskosti?
Da li je i on znao da je zapravo.... žena?
Prestajem se ljutiti, jer sam takva.
Mogu se svemu tome od srca čak i nasmijati!
Ali ne želim da se ikome dogodi nešto slično.
Pitala sam se zašto se dogodilo i meni.
A ako ću se ikada zaljubljivati u ženu,
biti će to moj svjesni odabir,
a ne uslijed nečijeg lažnog predstavljanja i obmanjivanja.
Post je objavljen 05.05.2012. u 08:13 sati.