Tek se utišao zadnji val periodičnog manipuliranja stratištima i žrtvama, vrlo neukusna i na ovim prostorima nažalost redovita rabota, a slijede već nove drame i nove prilike za manipulaciju. Nema veze što ovaj put nije riječ o mrtvima već živima. Ionako će i svi živi jednom biti mrtvi, a nestrpljivost potrebitih ne dopušta čekanje da žrtve pomru. Ratne i poratne žrtve, vojnici, civili, nesretni radnici, nezaposleni, svejedno. Manipulatorima streljivo za manipulaciju treba sada, pa kakvo bilo, jer sad se valja pobrinuti za vlastite fotelje. Otud javno i hitro uzimanje u usta tuđe nesreće dok se ona još događa, lažna potpora sa govornica pred očima kamera, glumljena sućut, izražavanje duboke zabrinutosti, iskazivanje zgroženosti i tuge. Sve po istom receptu. Kako ne uspoređivati, kad je vidljiv potpuno isti obrazac ponašanja, kad se čuju na dlaku iste izjave, nad mrtvima i živima (onima koji u tuđoj nesreći vide korist je svejedno, oni samo revno žanju plodove posijanog gnjeva)...
Zato ne pijem, ne pijem tu javnu i naravno medijski razvikanu sućut, zabrinutost, od nje nikakve vajde, ona je laž, manipulacija, oglašavanje isključivo (zbog) vlastitog interesa, ona je proračunatost i sebičnost.
Razmišljam koliko je i je li uopće usporedba neumjesna, ali neumjesnost leži negdje drugdje.
Ona leži upravo u toj profinjenoj, a zapravo neukusnoj i zloćudnoj manipulaciji, koju se uzima zdravo za gotovo, koju se nažalost na ovoj svakodnevno-životnoj bazi ne prepoznaje, koju se drži normalnom, koju se proklamira i kamuflira domoljubljem, sućutnim kršćanstvom, društvenom brigom, angažiranošću, dokazom civiliziranosti i kulture, a ona je sve suprotno od toga. Ona je vulgarna uvreda upravo žrtava, i mrtvih i živih, koje se olako uzima u usta.
I umjesto da se poklope ušima, manipulatori se bahato i samouvjereno pred očima kamera bave skupljanjem poena navodno brižno polažući cvijeće na grobove, vijoreći s govornica barjake potencijalnih revolucija, jačanjem vlastitih političkih pozicija preko životnih drama drugih (za koje ih uopće nije briga). Samouvjereno, jer to mogu, jer mase to piju, jer populizam kupuje alibi, naklonost, aureolu pučkih tribuna, dušebrižnika, javnih sućutnika.
No žrtve zločina (ratnog, poratnog, vjerskog ili gospodarskog) koristiti kao argument opravdanja drugih zločina, ne znači svim tim žrtvama odavati počast niti boriti se za njihovo dostojanstvo. Upravo suprotno, takvi ga sućutnici prvi svojim politikantskim namjerama gaze.
Nadjačavanje, nabacivanje, natjecanje, trgovanje brojevima. Brojevima za koje se zaboravlja da su ljudi. Klasično besramno i ružno korištenje/manipulacija, u čisto dnevno-političke svrhe. I od strane političkih stranaka, i zloćudnih pojedinaca, i državnih i vjerskih institucija. Koje uopće ne razmišljaju o žrtvama kao ljudima, već samo kao o prilici za vlastitu reklamu. To nije davanje pijeteta, to je vulgarno vrijeđanje svih žrtava čijim kostima ni u grobovima, ali ni u očaju životnih drama na ulicama ne daju mira, već se njima preko ekrana i mikrofona nabacuju kao mecima i blatom.
To dakle nije odavanje počasti ili briga za ljudska prava, to je opet velim - manipulacija. Preko mrtvih ili živih, manipulatorima je svejedno kako i preko koga doći do moći. Takvi se ne ustručavaju javno kupoprodavati, niti licitirati kosti i meso, mrtve i žive. Usporedba je stoga moguća, otvaraju joj put svojim beskrupuloznim postupcima.
Post je objavljen 04.05.2012. u 10:15 sati.