Marketing
Crveno jučer (ne brinite, sve je valjda izmišljeno)
Njemačka gazdarica mi je bila u Crvenim ćelijama, spadala u mozgove terorističke organizacije.
Osmislila je jednu od najspektakularnijih akcija, u posljednji moment osujećeno rušenje kipa pobjede, dopizdilo im da stalno budu u sjeni Frakcije crvene armije, poznatijoj kao Baader-Meinhof banda, ti su okupirali svojevremeno sve medije. Suborci su joj uhićeni, njoj nikad ni suđeno iako je cijeli lijevi Berlin znao tko je ona. Bila je kontroverzna, kao Židovka je opravdavala Izrael, još onda sam bio ravnodušan prema pizdarijama koje me se ne tiču, nisu me smetali Staljinova velika slika i citati Gorkog u hodniku.
Komunicirao sam u knjižari s drugom damom koja je u zatvoru odgulila dvadesetak godina, nikog nije odala, ništa se ne kaje, borila se za pravu stvar. Svijet bi bio bolji da smo mi pobjedili. Nije izvršila ubojstvo za koje je osuđena, zna tko je to obavio i nije kažnjen, kaže bolje je ovako, ja sam čvršća, tu osobu bi zatvor slomio.
Pio sam u Berlinu kod Srpkinja komunistica ljutu ravnogorsku rakiju, žalile su za Šuvarem , tamo ga je scena cijenila i vjerovali su da je otrovan.
Svi su nazdravljali samnom mada mi nisu vjerovali jer sam simpatizirao Bommija i anarhiste, ti su se jebavali s mladim curkama umjesto da slijede svećenike revolucije.
Danas šetam po svojoj domovini, fotkam, družim se s revizionistima i s buržujskim smećem, ponekad pokušavam namirisati revoluciju u zraku. Tad mi opako zasmrdi, skoro kao kad čitam crvene blogove. Na Korzu umjesto crvene rijeke rijeke turista.
Post je objavljen 02.05.2012. u 20:05 sati.