Izašli smo iz vozila i krenuli prema pipi natočiti karnister vode koju smo potrošili od jutros, nešto za pranje ruku, nešto na kavu, nešto za piće....mjesto radnje je obiteljsko gospodarstvo u Lonjskom polju, a akteri nas dva koji očigledno dolazimo s nekakvog gradilišta i ekipa koja je opušteno sjedila za stolovima u idiličnom dvorištu. Mislim da nikome nije promakao naš prolazak i baš me zanima kako smo izgledali, možda kao pankeri kad prolaze pored oveće skupine bakica, koje nesvjesno stisnu svoju torbicu, iako ovi nemaju nikakve loše namjere, samo izgledaju malo čudnije. A stvarno je lijepa bila ta slika na koju smo na tren narušili, iako sam možda samo ja to tako doživio, što će reći da sam samo ja u toj priči nekakav čudak. Mislim, terenski rad je specifičan na puno načina i kako da to sve sada opišem, a ovaj početak je još uvijek nekako čudan. Dvorište ovog opg-a je bilo prepuno ljudi jer je atmosfera ovdje uistinu idilična, a takva je i gastro ponuda. A osim što tu spavamo, tu se i hranimo i stvarno mi nije bilo lako ovih dana. Ne može se čovjek samo tako ustati od stola i zanemariti sve te čarolije, pogotovo nakon cjelodnevne akcije. Uglavnom, danas sam večeru spremio u jednu posudicu, pa će mi to biti doručak sutra. Nije samo moje oduševljenje papicom razlog zašto nisam napuštao stol, nego i nekakva potreba da te neke trenutke podijelim s ekipom. Svi zajedno proživljavamo dosta teško razdoblje glede&unatoč posla, života, kredita i koječega ostalog, a kada su ljudi daleko od kuće, onda ekipa s kojom sjediš za stolom puno znači, a na stolu svega, ali to je moj problem, a ekipa je odlična. Jučer mi je splasnuo otok na koljenu, koji se pojavio prije nepuna dva tjedna i bio sam poprilično uplašen da mi se opet javio gospodin giht. Taman kada sam odlučio da ću biti, ono, kul, dogodi mi se takav jedan otok i spusti me na zemlju, sjetio sam se onog nemogućeg bola, pa sam preventivno otišao k liječniku i dobio bočicu painkillera koje ipak nisam koristio i sada sam sretan zbog toga...popio sam vode više nego deva. Navečer, poslije večere, ne moš' da ne popiješ koje pivo, malo b vitamina je potrebno, onda sutradan cijeli dan se nalivaš s vodom s nadom da će odnijeti iz organizma sve moguće bedove. Iako na stvari treba gledati pozitivno i biti kul, pitam se mogu li ja biti kuler, ovdje sam onako relativno kul, iako pakovanje večere za ujutro može izgledati svakako, ali to sam pregrmio, sada se idem pridružiti ekipi koja sjedi s domaćinom, očekujemo jednog lovca i rezultate lova. Domaćin je faca, gazda zgodnog opg-a, a vješt u mnogim stvarima, štojaznam, nisam mogao ne probati sirup od borovih iglica. Ne znam, prepun sam doživljaja, misli i svega i svačeg, jer ovo je jedno novo životno iskustvo i baš mi je nekako ok, bez obzira na sve okolnosti koje možda nisu ok.
Post je objavljen 01.05.2012. u 21:27 sati.